PRIJEĐOŠE S OVOGA SVIJETA U BOLJI: Ivan Bagarić (1961. – 2019.)

objavljeno u: NOVOSTI | 0

Mjesec je dana proteklo od prerane smrti velikog čovjeka dr. Ivana Bagarića. U nastavku donosimo tekst koji je u povodu Ivanove smrti u najnovijem broju Naših ognjišta napisao provincijal Hercegovačke franjevačke provincije dr. fra Miljenko Šteko. Počivao u miru Božjem!

+++

Duvanjski se kraj danas (10. svibnja) oprašta od dr. Ivana Bagarića i prati ga na posljednji počinak. Svatko je od nas, na svoj način, bio u nekome vremenskom življenju svoga života, povezan s pokojnim Ivanom. Sada sabiremo te djeliće života i vremena kako bismo u ovoj sv. misi najprije zahvalili za dar ovoga čovjeka, a onda molili da ga „primi u stan svojega Milosrdnog Srca“!

»Oče! Hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: neka gledaju moju slavu…« (Iv 17, 24.26). Te riječi utjehe pozivaju nas da smrt pogledamo u svjetlu Kristova uskrsnoga otajstva i potiču nas da sve svoje suze, svoju bol i tugu položimo u milosrdno srce Onoga koji je uskrsnuće i život. Naš Ivica hranio se Božjom riječi na redovito posjećenoj nedjeljnoj sv. misi i tu nalazio snagu za svoj život i svoj rad.

Treba nam snaga tih riječi osobito ovdje kada smo se ovako naglo rastali od voljenoga sina i supruga, od brižnoga oca i strica, od samoprijegornoga i odgovornoga liječnika i ravnatelja, od čovjeka posebne naravi, svakomu pristupačna i jednostavna. Od čovjeka koji je imao tri obitelji i svaku na svoj način svesrdno volio, na nju mislio, za nju živio i sanjao o njezinoj budućnosti.

Prva obitelj koju je neizmjerno volio jest njegova osobna – u kojoj se rodio i koju je izgrađivao. Što sve nije činio za vaše dobro i međusobnu ljubav, znate najbolje vi u obitelji. Vama, draga Ivanova obitelji, najpotrebnija je snaga Isusove riječi jer ste ovom smrti udareni po svojim životnim krilima koja su vas nosila. Bio je Ivan životni oslonac svojoj obitelji i obitelji pok. brata Željka. S vama, ucviljena obitelji, dijelimo bol: najprije s tobom, majko Luce; supruga Verice i djeco; nevjesto Zdenka i djeco. A vama je u ovoj tuzi pridružena i šira obitelj, ovo selo, ova župa i toliki prijatelji i poznanici.

Druga obitelj jest njegov svijet medicine u koji je zajedno s kolegama i prijateljima ulagao sve svoje znanje i sposobnosti, kako bi sve bilo od koristi ranjenicima u Domovinskome ratu, bolesnicima, njihovim obiteljima, našemu zavičaju, našemu narodu i domovini. O njihovu zalaganju, umijeću, žrtvi i ljubavi svjedoče mnogi invalidi Domovinskoga rata koji bi pod teškim ranama umrli da nije bilo Ivana, Saniteta hrvatske zajednice i Republike Herceg-Bosne, da nije bilo ratnih bolnica, da nije bilo odlaska u žarišta boja i prijevoza put splitskih Firula.

Treća obitelj jest društvena zajednica u svim svojim domašajima, u koju je ulagao onaj napor više i dublje za dobro naših ljudi. Pamtit ćemo pokojnoga Ivicu u ovoj širokoj hrvatskoj obitelji kao čovjeka čvrstih načela na kojima je ustrajavao i po cijenu nerazumijevanja. No, bio je uvjeren da to što čini i govori služi općemu dobru za koje se požrtvovno zalagao. Resila ga je odlučnost. Neponovljiva odlučnost. Njegova je riječ bila odlučna, njegov je govor tijela ulijevao sigurnost. Okićen naočigled snagom i tvrdoćom u sebi je nosio meko i toplo srce i divnu dušu. Srce i dušu, uistinu čestita čovjeka, kojega najbolje ocrtava njegova poznata uzrečica: «Bog te pomogao!»

Patio je sa svojim narodom i u ratu i u miru. Ta je tiha patnja, koju je vješto prekrivao, izgarala njegov organizam, njegovo srce. Puklo je. Ivan je učinio svoje. Ostavio je u kratkome životu divno djelo i svijetao trag putanje svoga života. Sada se nit života prekinu i sve stade.

Bila je čast poznavati te, dragi Ivica, s tobom dijeliti vrijeme i događanja, bila je čast reći da ti je Ivan prijatelj. S tisućama si drugih Ivana jučer krenuo put nebeskih perivoja. Otišao u zvijezde. Za to si i živio. Ostaješ u našim srcima, u našemu pamćenju i našoj hrvatskoj i duvanjskoj povijesti. Počivaj u miru Božjem. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

fra Miljenko Šteko

Naša ognjišta, lipanj 2019., god. XLIX. broj 6 (461)