Poznata dalmatinska pjesma kaže kako je maslina neobrana, nima koga da je bere, prigiba se teška grana… Nešto slično mogli bi kazati i za staru krušku kod Ćokanove kuće koja je ove godine “rodila” kao grožđe, pod težinom plodova savila se do zemlje a nima koga da je bere. Dica se razišla po bilom svitu. Svejedno, ona strpljivo čeka svoju dicu: Vinka, Mariju, Blagu i Marinka, Dominika, Anu, Annu-Magdalenu, Christiana… kad će doći, ubrati je i kušati. Okus je to sladak koji se pamti cijeloga života. Okus rodnoga kraja.
