POBIJENI FRANJEVCI (6): fra Andrija Topić (1919.-1945.)

objavljeno u: POVJESNICA | 0

Fra Andrija (Bože) pripadao je kršćanskoj patrijarhalnoj obitelji koja se kroz naraštaje napajala na sakramentima Katoličke crkve i zajedničkoj obiteljskoj molitvi koja ih je utvrđivala u vjeri njihovih pređa. Odgojen u takvu ozračju želio je još u djetinjstvu poći stopama ujaka fra Valentina Zovke i posvetiti se duhovnu pozivu da s narodom pije Božje milosrđe iz iste čaše spasenja. Iako je bio krhka zdravlja, nije se krzmao uzeti teret svećeništva koje je tražilo žrtve i pregaranja, osobito u krvavo ratno doba na pomolu komunističkih divljanja i ubijanja.

Rodio se u širokobriješkom naselju Lise 8. prosinca 1919. i svi njegovi putovi vodili su na Široki Brijeg gdje je svršio pučku školu i gimnaziju. Godine 1931. bio je primljen u sjemenište i svojim vladanjem postao uzorom ostalim učenicima. Nakon šestoga razreda srednje škole 11. srpnja 1937.stupio je u franjevački novicijat na Humcu gdje se još intimnije posvetio redovničkom životu. Nakon položenih jednostavnih zavjeta vratio se na Široki Brijeg gdje je dovršio posljednja dva razreda gimnazije s velikom maturom. U ljeto 1940.preselio se u Mostar i kroz tri godine studirao filozofsko-bogoslovne nauke. U istom je gradu 22. kolovoza 1943.ređen za svećenika, ali zbog ratnih zapletaja i slaba zdravlja napušta grad na Neretvi i odlazi ujaku fra Valentinu Zovki u Kočerin na oporavak.

U Kočerinu su ga partizani skupa s njegovim ujakom fra Valentinom u prvim minutama noći 21. svibnja 1945. okrutno likvidirali pred licem njegove majke. Prije toga jedan su drugoga ispovjedili. Prilikom njihova pokopa, koji su komunisti organizirali da bi ubojstvo pripisali drugima, puk je, iako ustrašen, vikao: »Vi ste ih pobili!« S Božjom pomoću, u kutiji s mnogobrojnim drugim dokumentima u najnovije vrijeme u pismohrani je pronađen dokument s komunističkim priznanjem da su ih pobili nevine.

Ujak i sestrić odgojeni su na istom ognjištu zajedništva i na istome mjestu doživješe krvav pir mučeništva. Prošli su gotovo isti životni put od Lisa preko novicijata školovanja, ali u vremenskom razmaku od trideset godina životnih zbivanja i svećeničkog djelovanja.

Svojom asketskom pojavom fra Andrija je osvajao svijet i odavao tiha i ponizna redovnika zaronjena u tajne vjere koju je u svom slabašnom tijelu stalno nosio u srcu i duboko proživljavao. Bio je nositelj Kristove nade u vječni život i navjestitelj evanđeoske poruke mira i ljubavi. Takvim su ga smatrali svi ljudi koje je u svome kratkom životu (26 godina) susretao sve do kalvarijskog završetka pod nabojima partizanskih ubojica.

Izvor: Častimir Majić: U nebo zagledani, 2011.