POBIJENI FRANJEVCI (5): Fra Andrija Jelčić (1904.-1945)

objavljeno u: POVJESNICA | 0

U rano zimsko jutro 8. veljače 1945. osmorica zarobljenih hercegovačkih franjevaca – nakon povratka iz mlinice u samostan – ostavili su opustošeni i krvlju okupani Široki Brijeg i otišli u nepovrat. Gonio ih je čopor naoružanih sljedbenika Karla Marksa i odveo ih u smrt. Prolazili su zastrašenim hercegovačkim selima gazeći posljednji put zemaljsko tlo kojim su godinama koračali. U glavama su im se rojile tjeskobne misli opterećene okrutnim pratiteljima bez osjećaja i savjesti. Vedrina njihova života pretvorila se u iluziju prohujale prošlosti.

Spoznaja o skorom završetku života obuzimala je i misli širokobriješkog gvardijana i župnika fra Andrije Jelčića koji je sa svojom subraćom dijelio četrnaestu postaju križnoga puta s brijega razbojnika u Jeruzalemu. U duši je pobjeđivao sebe i svoje slabosti, svjestan da napušta svijet i odlazi Gospodinu u četrdeset prvoj godini života. Časno je završio svoje svećeničko poslanje uvjeren da je veličina čovjeka u ljubavi i praštanju. 

Rođen je 8. svibnja 1904. na visoravni sela Stubica, uz dosluh bučnih slapova vodopada Kravice koji ubijaju monotoniju okolice i pjenušavim sapunicama osvježuju podneblje. Kršten je u crkvi sv. Ante na Humcu pod imenom Jozo i odgojen u obiteljskom ozračju dubokih korijena vjere i ćudorednih zasada kršćanstva. Pučku školu (četiri razreda) svršio je u susjednom Trebižatu i 1918. pošao u sjemenište na Široki Brijeg koji je u njemu našao pravog sjemeništarca, prekaljena dobrotom i prožeta pobožnošću. Time se odlikovao kroz sve godine studija u gimnaziji i bogosloviji u Mostaru, gdje je 13. srpnja 1930. ređen za svećenika. Završne godine bogoslovlja završio je u Breslau, glavnom gradu Šlezije, u tadašnjoj Njemačkoj. 

Nakon povratka u Hercegovinu fra Andrija je svoju svećeničku službu proveo u dušobrižništvu kao župni vikar i župnik podučavajući Božji narod u istinama svete vjere i ćudoredna vladanja. Najvažnije razdoblje toga djelovanja odvijalo se u Čapljini gdje je kroz punih sedam godina (1936. – 1943.) zdušno radio. Čapljinu je ujedinio i uz pomoć mnogobrojnih dobrotvora i zauzetih župljana izgradio krasnu crkvu i ostala vjerska zdanja. oni su mu se za uzvrat odužili i 2003. podigli spomenik u crkvenom dvorištu te tako budućim pokoljenjima očuvali uspomenu na tog uzornog svećenika i neumornog radnika, nevinu žrtvu komunističkih zločinaca. 

Fra Andrija Jelčić bio je posebna pojava fratra koji se svetošću života hrabro borio protiv zlih poroka vremena i ljudskih nasilja utjelovljenih u ideologijama, političkoj vlasti i nasiljima ovoga svijeta. Disao je duhom prvih Franjinih sljedbenika, u prvom redu brata Egidija, koji je svojom dobrotom osvajao svijet, dok je fra Andrija bogatstvom franjevačkog siromaštva svjedočio izvornost redovničkih pravila i poruku Kristova evanđelja. Njegov ušutkan glas opominje zavađene na pomirenje, a izmiješane kosti negdje u masovnoj grobnici u Dalmaciji preobražuju se u općinstvo svetih uz napomenu asiškog svetca: Trpljenje je kratko, a slava beskonačna. Breme Božjih zapovijedi pretvara se za nevino pobijene u bogatu riznicu vječnosti.

Izvor: Častimir Majić: U nebo zagledani, 2011.