“Gospin plač” je najpoznatija korizmena popijevka koja se pjevala u Hercegovini, Bosni i Slavoniji. “Gospin plač” je od davnina poznata pjesma u kršćanskom svijetu. Prvi trag toj pjesmi nalazimo u latinsko – kršćanskoj literaturi Engleske iz 11. stoljeća pod imenom “Planctus beatae Virginis”, a pripisuje se sv. Anselmu (1033 – 1109).
Iz uvoda spomenutog natpisa saznajemo daje sv. Anselmo uz post i molitvu Blaženu Gospu molio kako bi mu objavila bol i muku svojega Božanskog Sina. Blažena Gospa mu se ukazala i rekla da je Božanski Spasitelj toliko patio i trpio u svojoj muci, te nema toga tko bi to mogao bez plača i boli ispričati. No, Ona će mu to ipak saopćiti sve redom budući da je u preobraženom stanju, pa stoga i slobodna od svake boli. Sv. Anselmo postavlja pitanja na koja mu Gospa odgovara.
Cijeli se “Planctus” dijeli u 16 poglavlja; počinje molitvom u vrtu Getsemanskom, a završava se time kako položiše Isusa u grob. S dopuštenjem najvišega crkvenog sudišta, “Gospin plač” franjevci su prenijeli u Bosni i Slavoniji gdje su ga vjernici, znali gotovo naizust i svaki su ga dan pred večer pjevali, osobito u korizmi. U našoj kulturnoj baštini sačuvano je više obrada. Ali je najpoznatija ova fra Anđela Nuića.
Iz njegova teksta se vidi da je to stara narodna pobožna pjesma koja veliča Kristove patnje podnesene za spasenje ljudskog roda. Napisana je u obliku dijaloga između Isusa, Marije i Ivana. (www.verbum.hr)
OLYMPUS DIGITAL CAMERA