NIŠTARIJINI ZAPISI:Muška ljepota

objavljeno u: NIŠTARIJINI ZAPISI | 0

U kraju gdje živim postoji izreka:

„Sve što je muškarac ljepši od majmuna, čisti je luksuz.“

Ima tu puno istine.

Muška ljepota nevidljiva je, naime, vjerojatno stoga jer je ni nema, pa se čudim vlastitoj ženi kad kaže da sam joj zgodan i lijep prebacujući temu na svoju braću za koju znam kakvi su, dok sebe tek ponekada zapazim u ogledalu, pitajući se je li žena ipak u pravu:

„A što ako ogledalo laže, a Andreja istinu kaže?“

Tješim se, dakle, analizirajući detaljno zavodljivi podvaljak ispod brade, vulkanske kratere na licu preostale od pubertetskih prišteva, duge sijede vlasi iznad klempavih ušiju, tvrdu bradavicu na dlakavom nosu što me već tjednima muči i staračke mrlje po obrazima koje iz dana u dan neumoljivo zauzimaju sve više kvadrata po raznim dijelovima moga luksuznog tijela.

„Ljepota je relativna i dobro je da nisam žensko, jer sebe samoga nikada ne bih izabrao. A kamoli nekoga poput moje braće! Tko bi onda rađao djecu?“ – razmišljam jutrom brijući se i pjevajući naglas svoj vječni, kupaonički hit

„Bože čuvaj našu malu dicu, Bože čuvaj moju lipoticu.“

Za Božić su nas posjetili klinci – moja najljepša kći Daniela s dečkom kojega zovem Indijancem jer mu je otac Kanađanin, a mati Njemica, moj najviši i najjači sin Christian i uvijek nasmijani i vedri posinak Fran, jedinac pokojne Tanje, pa je kuća dva tjedna bila puna mladosti, smijeha i igara.

Dok bi se Daniela i njen, ne baš lijepi, ali simpatični momak izgubili s prijateljima u nedalekom Beču, dva muška nasljednika igrali bi šah, usput se zanimajući kako je to bilo ranije, kad sam ja bio mlad.

Ljutito konstatirajući da sam još uvijek mlad i poletan pomislio bih u sebi:

„Eh, da mi je bila Christianova figura i Franov osmijeh, puno bi nevinih cura nastradalo! I dugonoga Mirjana, i Štefica s grudima poput slatkih krafni, i tajanstvena Jagoda“ nastavljajući u istom dahu prigovarati dečkima kako su smotani i da sam u njihovim godinama bio puno ljepši nego oni sada, te bi Andreja na kraju sklopila primirje.

„Ljepši ste vas dvojica, a i moj Roko, od Blage, on se samo hvali onim što nitko osim mene ne vidi“ – s neba pa u rebra bi me ostavila pokisla lica. 

Nema stoga smisla pametovati o muškoj, a kamoli o vlastitoj, ljepoti i valja biti zadovoljan onim što nam je dragi Bog dao, a poneka pripadnica ljepšega spola prepoznala kao odliku, budući da bi pretjerano ulickavanje i uljepšavanje moglo izazvati neželjene posljedice u vidu dlakavih udvarača kojima sam dvaput u životu, preplašen i blijed, dao do znanja da se uzalud trude oko mene čuvajući leđa i ne saginjući se ni slučajno u njihovoj blizini.

Zato još jednom zapisujem izreku iz našega kraja koja, kao što rekoh, glasi:

„Sve što je muškarac ljepši od majmuna, čisti je luksuz.“

Ako mi ne vjerujete, pogledajte slike moje braće i vidjet ćete da sam u pravu.

Blago Vukadin