NIŠTARIJINI ZAPISI: Majstor Blago – uvod

objavljeno u: NIŠTARIJINI ZAPISI | 0

Nakupilo se godina, pa iako usprkos puna pedesetčetiri ljeta i isto toliko zima još uvijek izgledam mlad, odnosno znatno mlađi od svoje braće, ipak ponekada osjetim da starim, pa sebi priznajem da ne mogu sve sam uraditi.

Samo ponekada, rekoh.

Nakupilo se i svakakvih iskustava, radosti, razočaranja, ljubavi , nada i nekoliko žena u mome životu koje sam volio, s kojima sam se svađao, koje sam slušao i s kojima sam uređivao naše sobe i stanove. Svaka od njih ostavila je svoj pečat u slikama i bojama, u namještaju i u njegovu rasporedu.

Nakupilo se, dakle,  i posla, pa sam montirajući ormare od iverice i drveta, bojeći i krpeći zidove, vješajući slike i gurajući kauče iz jednoga ćoška u drugi od nekadašnjega daidžina najboljeg irgeta postao iskusni kućni majstor, spreman na svaki izazov i uvijek opremljen kojekakvim alatom, od pile i testere, preko čekića i čavli, do bušilice i vijaka.

Prije nekoliko mjeseci Andreja je preselila kod mene.

Lijepo nam je, slažemo se i pašemo zajedno jer  i ona ima svojih iskustava, radosti, razočaranja, ljubavi , nada i nekoliko muškaraca u životu koje je voljela, s kojima se je svađala, koje je slušala i s kojima je uređivala sobe i stanove.

No, žena ne bi bila žensko da u sebi nema nagon koji je tjera da napravi novi raspored u novom domu, ukrašen novim bojama i novim slikama, popraćen novim izazovima i okićen novim radostima nakon odrađena posla, pa smo se stoga u zadnjih nekoliko tjedana, nakon Andrejina privikavanja na novu okolinu, bacili na posao.

Nakupilo se, dakle, puno zgoda i nezgoda tijekom zadnjih dana, pa ću u sljedećim nastavcima, sasvim objektivno i bez uljepšavanja – inače bih bio Marinko, a ne Blago – sve detaljno opisati.

(nastavak slijedi)

Blago Vukadin