NIŠTARIJINI ZAPISI: Pranje i čišćenje

objavljeno u: NOVOSTI | 0

Probilo se sunce zadnjih dana
obasjalo mene sa svih strana,
sve se kupa, sjaji se i blista,
ja sam murva, oprana i čista.

Baćkuša je otišla do brista
s korpom rublja i čarapa trista
da se suše dok na štriku vise,
one radne, i one za mise,
tri štipaljke po jednom komadu,
tanke stvari suše se u hladu,
a vunene na suncu se prže
da se ništa ne osuši brže
neg’ što ona sve mrve pokupi
ispred kuće, s terase, na klupi.

Sve čarape našle svoga para 
samo jedna, ona s dna ormara,
nekad bijela, al’ s Antine noge,
osamljena već godine mnoge
čeka da je Baćkuša usreći
i pronađe druga joj u vreći,
gdje su dječje stvari posložene
za unuke, praunuke njene.  

Sad se sjetih kako to je bilo
kad sve ručno pralo se i milo
i ribalo, prakljačalo, melo
dok bez struje bilo nam je selo.  

U subotu, kad pomuzu krave
i večeru za čeljad pristave,
pa zajedno izmole i sjednu
matere bi u lončinu jednu
iz sićeva ulijevale  vodu
da svi čisti u krevete odu,
na šporetu  da se voda grije
jer se hladnom oprat ne uspije
miris znoja, pojate i sijena
il’ guzica Marinkova lijena.  

Nasred sobe banjica i voda,
na plastici za zaštitu poda,
pored stola gurnutog u stranu
da svi redom u banjicu stanu.  

U Šoljuše red se muški znao:
Prvo Blago tijelo bi oprao,
za njim Vinko jer je bio dlakav,
pa Marinko, žgoljav i nikakav.
On bi za kraj, da ne mora vani
ispaznio mjehur napuhani.  

Nakon pranja svi u krevet, svježi,
gdje Marinko već hrče i leži,
a veš mater priprema za pranje.

U subotu samo sortiranje
na veš crni ili na veš bijeli,
Marija joj pomaže i dijeli.
U nedjelju sva čeljad oprana
pa za djecu slijedi misa rana,
za odrasle u jedan’est, pučka,
prije masnog od kupusa ručka.

A kad novi sutra tjedan bane
matere su opet zadihane,
sapunaju, ispiru, namaču,
i na potok ponesu prakljaču.
Ja ih čujem kako glasno mlate.

S taćkom veša kad se kući vrate
objese ga na štrik il’ kraj peći,
pa u štale požure trčeći.

Tako tjedni i godine klize
puno posla, ali nema krize,
dok je mater mobilna i zdrava
čarapa je sve jedna čitava
nema rupa, zakrpljene sve su
kad ih djeca u školu ponesu.  

Kad je struja probila kroz žice
s kojih ružno pozdravljaju ptice
ženama je laknulo u selu.

Mijo prvu kupio je, bijelu,
od Gorenja u gradu mašinu
da okonča pokoru ženinu.  

U magazi, nasred carskog trona,
guta vodu i vrti se ona
centrifuga prakljača i mlati.
Kovačuša može sada prati
i po zimi, utorkom i noću
pa ponosno hvali tu čistoću:  

„Gle Šoljuša, vidi čudo ovo,
sve oprano k‘o da je skroz novo,
čak i gaće Tomine se bile
od prakljače što su požutile!
Daj mi svoju krevetninu amo
u mašini da je okupamo.“
 

Dok jetrve ispijaju kave
ispod murve, vesele i zdrave,
mašina ih u magazi mijenja.

A u svrhu daljnjega čišćenja
opet Mijo, da sačuva ženu,
smijenio je metlu izmorenu
i donio usisavač mali.

Dok Ljubica ponosno ga pali  
Kovačuša svoga muža hvali:  

„Mijo dragi, najbolji na svitu,
zaslužio najslađu si pitu
ne na struju, nego ispod sača,
zbog mašine i usisavača.“
 

Bješe tako, a sad je ovako,
ni mašini više nije lako,
ali to su ipak druge zgode.  

Gle Baćkuša baš do štrika ode.

Blago Vukadin