NIŠTARIJINI ZAPISI: O ljepoticama i bogatstvu

objavljeno u: NIŠTARIJINI ZAPISI | 0

U zadnje vrijeme dobivam masu elektroničkih poruka od raznih ženskih i muških osoba, zakrivenih neobičnim imenima, raznim jezicima i tajnim serverima diljem svijeta. 

Ima tu svega i svačega. 

I crnih, i bijelih, i vjernih, i požudnih, i nesretnih, i bogatih, i milosrdnih ponuda. 

Izbrišem poruke da mi se tipkovnica ne zarazi, nakon što površno pročitam adrese ili naslove u mene zaljubljenih, ili dijelova mene tražećih ljepotica i prevaranata s izmišljenim karakteristikama, pazeći pritom da slučajno ne odstranim i ozbiljne dopise stvarnih osoba. 

Jedna zavodnica htjela bi sresti se sa mnom kad i gdje ja hoću, druga samo telefonirati noću, treća ljubiti moje luksuzno tijelo, četvrta od mene napraviti bogataša, a peta me usrećiti u svakom drugom pogledu.

Ima i puno poslovnih ljudi koji bi svoje bogatstvo rado podijelili samo sa mnom, ali i onih koji traže pouzdanoga i sposobnoga partnera pa su baš na mene naletjeli.

Dobar glas daleko se čuje.

Najuporniji su nasljednici debelih bankovnih računa njihova naglo preminuloga strica iz Nigerije, jedinoga Afrikanca s mojim prezimenom, koji me obavještavaju o ostavinskom postupku na sudu u Lagosu, te me pozivaju na raspravu, a u svrhu rezervacije nasljedstva trebaju broj moje kreditne kartice.

Izbrišem poruke i nazovem prijatelja koji mi je preporučio providera moleći ga da konačno ugrade filtere na serveru kako bi takve i slične sadržaje blokirali i prije prosljeđivanja do moga pisaćeg stola pospremili ih u smeće.

Većina primatelja takvih masovnih, prevarantskih poruka iz kruga mojih poznanika iste kao i ja vjerojatno izbriše, ne riskirajući njihovo otvaranje, a kamoli odgovore na gluposti.

Ali među poznanicima imam i dvojicu koji su nezadovoljni svojim primanjima i statusom, a uz to uvjereni u vlastitu pronicljivost i predodređenost za velike, sudbinske korake, pa su, unatoč činjenici da svaka baba iz najzabitijeg prašumskog sela zna kako se radi o pokušaju prevare, nasjeli na poruke i skupo platili vlastitu umišljenost.

Prvi se zove Claudio.

Oženjen je, ima troje djece, petero unučadi, jednu ženu, dvije ljubavnice i puno planova o konačnom, poslovnom uspjehu. 

Već godinama Claudio spominje velike poslove, a ispod pet milijuna vrijednosti projekta ne počinje ni razmišljati o njemu, no ako broj nula postane dulji od naslova poruke na lošem engleskom, oči mu se rašire, a sudbina mu se nasmiješi, pa je on stoga jednom poslao odgovor na poruku o genijalnoj investiciji, na kojoj će uz samo nekoliko klikova na internetu i ulaganjem u pouzdanu kripto-valutu postati novi Rockfeller. 

Ili barem najbogatiji u svome selu. 

Claudio je ženi prešutio velike planove da mu ih ne pokvari svojom opreznošću, dao otkaz na poslu i cijelu isplaćenu otpremninu uložio u svijetlu budućnost.

Već je prošlo tri godine otkako je napravio prvi korak na putu do milijuna, ali još se nije obogatio. 

Dapače, zahvaljujući nenadanim oscilacijama na nepredvidivom tržištu kripto-valuta, cijela otpremnina koju je Claudio zaradio tijekom četrdeset godina rintanja za glupe šefove i lijepa svota od prije isteka roka isplaćenoga životnog osiguranja uz odbitke od „samo nekoliko tisuća dukata“ rastopili su se poput ledene sante u zatopljenom moru, pa supruga moga poznanika sada nakon posla u dućanu, gdje prodaje jeftine hlače i šarene majice, u kuhinji pravi kekse koje će prodavati za Božić, da bi uspjeli otplatiti visoke rate nemilosrdnih kredita. 

Claudio već dugo ne čita izvode s bankovnog računa da ih slučajno je zaboravi na pisaćem stolu, pa bi mu žena mogla postaviti neugodna pitanja dok iščekuje skoru, stabilnu mirovinu, a kripto-valute je otpisao. 

Drugi čitatelj prevarantskih poruka o žudnim ljepoticama i naglom bogaćenju je Jakob, godinama šef odjela male tvrtke nadaren velikim snovima i planovima, no solidna plaća od koje su on i njegova obitelj pristojno živjeli bila je puno niža od njegova samopouzdanja i uvjerenosti u vlastitu pamet, pa mi je prije nekoliko godina saopćio da leti u Nigeriju, na sastanak s nekim afričkim bogatašem, crnim kao noć i uspješnim poput crpilišta nafte.

Pričao mi je Jakob nakon poslovnoga puta da su prave crnkinje još puno ljepše od Tine Turner, a Afrika ne samo prošlost, nego i budućnost naše civilizacije, te da je uložio samo jednu godišnju zaradu, a dobit će zauzvrat pola imanja plemena Yoruba kojima pripadaju tri ogromne elektrane na moćnoj rijeci Benue. 

Milijune ni Jakob, poput Claudija, nije ni primirisao, a jedino što mu je, nakon trotjednog putovanja u Afriku ostalo, su kreme i tablete propisane od njegova kožnog doktora, budući da je zanosna crnkinja, tajnica bogatoga afričkog poduzetnika, bila blago zaražena triperom. 

Imao je sreće, sida bi bila  puno opasnija.

Blago Vukadin