NIŠTARIJINI ZAPISI: Majstor Blago – Poplava

objavljeno u: NIŠTARIJINI ZAPISI | 0

Kao što rekoh mali luksuz u kojemu istinski uživamo naš je balkon, posebno sada, nakon što je Lion postavio novi pod, pa nema opasnosti da se neki zločesti miš sakrije u našem raju i uplaši Andreju. 

Najdraži djelić toga najljepšeg dijela stana nama dvoma, a i našim klincima koji svakih nekoliko mjeseci navrate u posjet i isprazne hladnjak – no, to je sasvim druga priča – je velika kada za podvodnu masažu, ili kako se to kaže na novohrvatskom, whirlpool.

Uvečer, kad grad utihne, a iz obližnjeg parka slušamo cvrkut ptica i galamu pijanica, upalimo LED-svjetlo u kadi, uključimo otvore za masažu nogu, stražnjice i leđa, pustimo neku pjesmu i zaronimo u toplu vodu – mali luksuz, rekoh, s velikim učinkom, jer se uvečer osjećamo puno mlađe i poletnije nego inače, iako smo još uvijek i mladi i poletni. 

Prije Lionova posla ispraznio sam kadu u oluk – usput rečeno, nisam se držao upute o kvaliteti vode, pa sam nadodavao klor i prašak za smanjivanje ph-vrijednosti onako odoka i po osjećaju, našto me je Anreja natjerala da konačno sve pročitam do kraja i otada je voda puno ugodnija – da bi se susjeda s donjega kata pobunila kad sam joj kloriranom vodom zalio cvijeće, a ono je neplanski uvenulo, te nam nije bilo druge nego kupiti dugačko crijevo i ubuduće vodu prazniti u kadu u kupaonici, a odatle u gradski odvod. 

Opremljen novim, žutim crijevom u subotu popodne oprao sam balkon, zalio cvijeće i zavrnuo slavinu, no smetala mi je dužina šlaufa, te sam spontano odlučio točno izmjeriti koliko mi metara treba da mogu napraviti odvod od maloga bazenčića na balkonu do kade u kupaonici.

Christian, koji je dan ranije stigao kući, otišao je u grad kupiti nešto, a Andreja i ja smo odmotavali šlauf, dovikujući jedno drugome:

„Potegni, povuci, zategni, popusti!“

Vukući gumeno crijevo od jednoga do drugoga kuta, konačno sam se dočepao donjega kata, na kojemu je smještena kupaonica, i planirajući nastaviti put od pločica u hodniku, do parketa ispred prostorije s dalekim ciljem, malo sam predahnuo.

Odjednom i nenajavljeno iz crijeva je počela curiti voda. Bolje rečeno jako puno vode. Potom je curenje preraslo u mlaz.

„Odakle sad teče?“ – pitao sam sebe i Andreju, ne shvaćajući što se događa i nastavljajući:

„Anđele, pogledaj još jednom jesam li zavrnuo slavinu!“

„Jesi, zavrnuo si slavinu, ali nisi ispraznio šlauf. A on je dugačak 30 metara. Ima još puno vode u njemu.“

Panično sam pokušavao začepiti kraj crijeva rukom, nogom i ustima, dok je na pločicama od male lokvice postajalo poveće jezerce, zalijevajući usput moje papuče, Andrejine čizme i Christianove patike, ali nije bilo pomoći. Dapače, utom je i moj najjači sin, koji svaki put zaboravi ključ, počeo divlje zvoniti na vratima, Andreja mu je otvorila, te su njih dvoje zajedničkim snagama dovukli košaru punu prljavoga rublja i počeli brisati vodu po podu, dok sam se uspinjao strmim stepenicama držeći kraj crijeva iznad glave, da voda konačno prestane teći.

Ako ne netko dobar matematičar onda će sigurno brzo izračunati količinu prolivene vode iz crijeva dugačkog trideset metara i širokog oko dva centimetra u promjeru. Puno, jako puno.

Nekako sam uspio, mokar do kože, vratiti se do izlazne točke – usput se ponoseći svojim znanjem iz fizike i sjećajući se kako nam je nastavnik Branko Bartulić objašnjavao zakon da voda uvijek teče odozgo prema dolje – i zaustaviti poplavu, potom ispraznio crijevo u oluk, još jednom sve poput pravoga majstora odmjerio i izrezao šlauf na potrebnu dužinu. 

Točno u centimetar.

Andreja i Christian posušili su pod i obuću, usput tračajući o tome kako sam ja po njihovu mišljenju smotan. 

Ali nemaju oni pojma kako je teško biti majstor.

Možda jednom i to nauče, imaju od koga.

Dok pišem ovu priču, palo mi je na pamet da sam ipak napravio malu pogrešku – crijevo je prekratko jer sam mjerio duljinu od slavine do ulaza kupaonice, a ne do kade, ali Andreja to, Bogu hvala, ne zna, a dok budemo praznili whirlpool možda i se crijevo rastegne za dva metra.

Ako ipak ne bude tako smislit ću već nešto, ima još dosta vremena, jer otkad Andreja kontrolira vrijednosti vode ona se više ne kvari svakih nekoliko tjedana.

Odoh se sad malo bućnuti. 

(kraj)

Blago Vukadin