NIŠTARIJINI ZAPISI: Dvije uništene mladosti

objavljeno u: NIŠTARIJINI ZAPISI | 0

Sabine je zadnjih godina puno pila, nije mogla funkcionirati bez alkohola, a bez tableta pogotovo.

Teška je postala i često svadljiva, ne znajući ni sama zbog čega se ljuti, ali i ta ljutnja postala je njena svakodnevica. Poput alkohola i tableta.

Kad  bi se na trenutak oraspoložila bila je puna planova, počela bi čistiti stan, prati posuđe i kuhati juhu za svoga sina Michaela, četrnaestogodišnjaka nježne stature i nesigurnoga pogleda.

Nije uvijek bila takva, dapače, prije trideset godina planirala je osvojiti svijet i stvoriti svoje malo kraljevstvo s Michaelom, svojim tadašnjim zaručnikom.

Jedne noći, vraćajući se kući nakon izlaska, izgubila je kontrolu nad volanom i zabila se u stari hrast u krivini pored gostionice.

Michael je poginuo na licu mjesta, a Sabine je puna dva mjeseca ležala u komi.

Nakon buđenja postala je depresivna, počela piti, posvađala se s roditeljima, odselila od kuće, a nekoliko godina kasnije i u Španjolsku. Tamo je upoznala Diega, nakratko se zaljubila u njega i počela novi život, no čim je zatrudnjela Diego je netragom nestao.

S bebom Michaelom u naručju vratila se u svoje selo na istočnim rubovima Alpa, roditelji su joj pomogli pronaći mali stan i posao u frizerskom salonu, kojega je zbog čestih kašnjenja i mamurluka ubrzo izgubila.

Otada su majka i dijete živjeli od dječjeg doplatka, socijalne pomoći i dobrih susjeda. Njeni roditelji prekinuli su svaki konakt  s njima, najprije sa Sabinom, a kasnije i s unukom nakon što mu je mati zabranila odlaske kod bake i djeda.

Uz Sabinine povremene ljubavi  Michael se brzo vezivao, pa bi svaki put, kad bi veza puknula, doživio razočaranje,  vraćajući se igricama u virtualnom svijetu, u kojima bi postajao jak i moćan, dok bi njegova majka noćima skupljala skupljala lajkove za svoje pjesmice, nade i razočaranja.

Do polaska u osmi razred u školi je dijete bilo neupadljivo, no u zadnjoj školskoj godini počeo je nizati izostanke s nastave koje bi mu majka, kad bi popodne doručkovali, opravdavala svojim potpisom, sve dok nastavnici nisu informirali službu za mlade, a ovi sve uredno evidentirali i odložili spis u ormar.

Sinoć su večerali hamburgere i pizzu, Sabine se izgubila potom u svojoj sobi s mobitelom u ruci, a Michael je na zaslonu nastavio ratovati iz kreveta, vičući od radosti kad bi potamanio neprijateljske vojnike, ili panično vrišteći ako bi se uplašio za vlastiti, virtualni život.

„Prestani se derati“ – čuo je majčin glas prije nego je, umoran od poraza, u tri ujutro odlučio zaspati.

Probudivši se oko podne Sabine je zamolila sina da joj popravi postavke na laptopu, Michael se sjetio njenoga ukora prije spavanja, urliknuvši snagom neobičnom za njegovu krhku staturu, te napunjen bijesom ščepao kuhinjski nož i očajničkom snagom zabio ga u majčinu utrobu, polegao zatim nepomično tijelo  na kauč, obrisao krv s odjeće  i otišao opet spavati.

Predvečer se začudio da njegova majka još uvijek spava.

Drmnuo ju je je po ramenima i tek onda shvatio da Sabine neće više mrdnuti, panično je pokušavajući oživjeti umjetnim disanjem.

Na kraju je nazvao hitnu, hitna policiju, a policija javnoga tužitelja.

Sve ostalo zapisali su novinari.

Blago Vukadin