NIŠTARIJINI ZAPISI: Coronine priče 10

objavljeno u: NIŠTARIJINI ZAPISI | 0

Cipralex

Već godinama uzimam tablete cipralex protiv depresije.

Dobre su i pomažu mi, te mogu svakome s poteškoćama sličnim mojima preporučiti da ode psihijatru i dadne si pomoći, jer je kvaliteta života s lijekovima neusporedivo bolja nego bez njih, ali to je opet sasvim druga priča.

Čim je corona izbila Andreja i ja otišli smo praktičnom liječniku, pa u ljekarnu i opskrbili se onim bez čega ne možemo živjeti – lijekovima cipralex, plavim vitaminskim tabletama i nekakvim gumicama koje se druge ljude ne tiču.

Sad smo sigurni, možemo biti zajedno danima i nećemo se posvađati, a kamoli poubijati se.

Barem što se mene tiče.

Osim lijeka pomažu mi trening, home-office, čitanje, pisanje, vitamini i malo ljubavi, pa se ne mogu potužiti.

Tako sam jučer na kućnom bicklu proveo pet umjesto uobičajena tri sata, odradio dva sata home-office posla, pročitao jednu Krležinu knjigu, napisao pola romana, a što je uvečer bilo neću ni spominjati, jer bi ispalo da se hvalim i da dan u našem stanu traje 34 sata.

I da je nama dvoma isto toliko godina.

Zajedno!

Ali istina je istina, pa vi sebi slobodno zamislite što je bilo.

Misliti je još dozvoljeno?

Jutros je Andreja ustala umorna, ali sretna.

Popili smo kavu, pojeli pola košare voća i ja sam se, kao i uvijek nakon doručka, zaputio do skloništa tableta, koje smo pohranili na sigurnoj udaljenosti od naše papigice Pere, ali me je Andreja preduhitrila, htijući se revanširati za sretno jutro i donijeti mi ne samo tablete, nego još cijelo pakiranje slovenskih jagoda iz blizine Krškog – veli da one pomažu muškarcima pri obnovi rezervi energije.

Dok sam sjedio na terasi, uživajući u suncu i Perinu glasu, čuo sam svoju ženu, malo začuđenu, malo više zabrinutu:

„Blago, ljubavi moja šlampava, koliko si ti lijekova jučer spucao?“

„Kao i obično, sunce moje pažljivo. Pola cipralexa od 20 mg nakon tri banane i onu plavu, vitaminsku koju si mi ti preporučila s čajem. Probao sam je razmutiti, ali ne ide, pa sam na živo progutao. Čaj je bio malo tvrđi nego inače. To je sigurno zbog kamenca, pazi kad budeš kuhala juhu!“

„Ti si jučer ustao u šest sati, a obadvije tablete si uzeo nakon našeg zajedničkog doručka. Napravila sam nam tost, a banane nisi jeo. Je li tako?“

„Ups, pa ja sam jučer dvaput doručkovao! Jednom u šest i petnaest banane, a drugi put kad si se ti ustala tost. Obadva puta uzeo sam nakon jela obadvije tablete!“

„Nemoj više, molim te, jer kad prođe corona, neću moći hodati Možeš sutra preskočiti cipralex, da se ne predoziraš, uzmi samo onu vitaminsku, od nje ti neće biti ništa“ – uzvratila mi je moja zabrinuta Andreja, da bi na kraju zagonetno nadodala:

„A kako bi bilo da mi nakon corone ipak pitamo liječnika, možeš li za stalno poduplati dozu antidepresiva? Samo mu ne spominji vitaminske, jer liječnici nekada pretjeruju s popratnim pojavama. Ja znam da koriste, i moj bivši ih je uzimao jednom godišnje i bio bi kao nov. A puno je stariji od tebe.“

Nisam joj ništa odgovorio jer me je naglo ispravilo u leđima. 

Što ti je mladost!

Blago Vukadin