NIŠTARIJINI ZAPISI: Bolesnici i milijarderi

objavljeno u: NIŠTARIJINI ZAPISI | 0

Tužno je čitati novine.

Ružno i tužno.

Nema razlike radi li se o siromašnima ili bogatima, mladima ili starima, propalicama ili menadžerima. Svi smo mi sazdani samo od krvi i mesa.

No, svi smo istovremeno zatvoreni  u posvojenim šablonama koje nas sputavaju i onemogućavaju nam razmišljanje, suosjećanje i raspoznavanje.

Dok istovremeno mislimo kako smo pametni, humani i pravedni.

Pročitah neki dan puno slova o nekom liječniku i njegovoj bolesnoj pomoćnici  iz gradića Obrovca. Raspisali se pametnjakovići o zgražanju nad sistemom,  medicinom, društvom i nepravdom. A  čovjek je samo bolestan.  I njegova asistentica isto tako. Ili još više?

Kao da oni koji bi trebali pomoći drugima, ne smiju biti potrebiti tuđe pomoći.

Halapljivo čitamo retke, sretni da smo na drugoj strani životne rijeke i sigurni da nikada nećemo dospjeti na njenu drugu, sivu i beznadežnu obalu, na kojoj nema ni proljeća,  niti nade.  

A kamoli razboritosti!

Jutros  pročitah da jedna  jadna obitelj iz Danske pokapa svoju djecu. Troje ih je nastradalo u napadu terorista na Uskrs na Sri Lanki.

Piše u jutrošnjem  naslovu:

„Sprovod djece danskog milijardera“.

Kao da poslovno uspješni ljudi ne smiju biti otac i majka. Kao da je osnova njihova bivanja skupljena u bezbrojnim  nulama na računu, pa čak i na sprovodu vlastite djece ostaju ono što su u našim šablonama – bogataši i milijarderi. Kao da će im nule ublažiti bol.

Možda je ipak potrebno biti samo čovjek od krvi i mesa?

Možda bismo onda prepoznali bolesnog liječnika i uplakanog bogataša?

Možda?

Tužno je čitati novine.

Ružno i tužno.

Blago Vukadin