Razlika između nastanka ovih dviju fotografija je skoro u 44 godine (novija je nastala prije desetak dana, druga, kako i piše na rubu fotografije, u kolovozu 1971. godine). Dok su Ivići (i cijelo selo) toga ljeta brujali od priče i dječje igre i vriske, sada je situacija puno drugačija. Nažalost, svakim nas je danom sve manje i manje u selu. Drugo vrijeme, drugi ljudi, druge prilike… No, bilo je i težih vremena, ratova i bolesti, gladi i oskudice, pa je ovaj narod opstao. Tako će ostati i danas. Bez obzira na sve, ne treba gubiti nadu. Samo treba vjerovati i Bogu se moliti. I kad se čini da nema nade, Bog se smiluje i svrne pogled na svoj narod. Neka bude tako.
Tekst: Ivica Šarac
Foto: Ivan Šarac/ Ivica Šarac