NEDJELJNE MISLI IZ PRIKRAJKA: Životnost razdora i smrtnost pomirbe

NEDJELJNE MISLI IZ PRIKRAJKA: Životnost razdora i smrtnost pomirbe

Današnje Evanđelje je neka vrsta brutalnog napada na lažni ljudski mir i spokoj. Isus je, po običaju na putu, prolazi selima i zaseocima, oko njega rulja, sljedbenici, učenici, fanatici, neprijatelji, mudraci, sakat, nepismeni i jako načitani. Nešto je u tom čovjeku privlačno, on je Mesija, iako ga mnogi proklinju i podmeću mu noge.
Kao da je danas Isus uletio na neko  biranje misice ili nečeg sličnoga. Osnovno pitanje je socijalno i političko. Moderator postavlja pitanje  lokalnom misici što je njezina želja, a ona odgovara:

“Ja bih voljela kad bi svi ljudi živjeli u miru i kad bismo se svi voljeli.”

Zvuči lijepo, moralno, poželjno, divno, predivno, krasno, očaravajuće. 

Koji to normalna čovjek ne želi baš to? Nek se samo usudi reći da nije dobro kad bi se svi voljeli i kad bi na svijetuvladao mir.

Ni tada, a ni danas se nitko ne bi usudio proturječiti takvoj misici ili pametnjakoviću, koji srceparajućim pozivom viče: “Dosta svađe, dosta razdora, dosta podjela, nama treba jedinstvo, mir, pomirba!”

Isus je slučajno naletio na tu skupinu, umoran je, možda je upravo crtao neku svoju poruku u pijesku, možda je bio gladan, nema smokava, nema ni kruha, a ni vina. Možda je bio dobre volje, a možda je jednostavno slušao rulju, kako mudro artikulira iskonske želje za mirom i pomirbom.
Dok se tako rulja opušta i priznaje da je bitna pomirba, mir, sklad, On se ustaje, izlazi pred njih i ruši njihovu lažnu moralnost, njihovu opsjenu i njihove naivne, načelno nemoguće želje. Umjesto da maže pomadom njihove ranjene duše, umjesto da gasi vatru, on dolijeva ulje na vatru, on baca još veći oganj i drži jedan od najpolitičkijih, najsocijalnijih govora Svetog Pisma.

Isus nije ni političar revolucionar, ali On nije ni blentavi lažni mirotvorac, koji zbog sela šuti, trpi i govori isprazno o pomirbi, miru, skladu. 

Isus nam danas jednostavno poručuje ono što se zove načelna politika, načela vjerovanja i borbe za istinu. On nije suzdržljiv, nije ugodan i para srce, dušu, uši i oči. Kao da ga nije briga za političku korektnost, uškopljeni moral i lažni mir.
Današnjim govorom Isus otvara raspravu, prodire u samu srž ljudske potrebe za mirom, ali umjesto lažnog mira, On poziva na iskrenu borbu za načela, za mir kroz razdor. Nije On došao donijeti mir, nego on donosi plamen, oganj i mač. On nije janje koje bleji, nego bik koji razdire i buca. Nema tu umiljate retorike onih koji traže sklad kako bi više ušićarili. Nema tu kompromiserstva ili pomirbe s bilo kime, samo da bi bilo sklada, jedinstva i pomirbe.

Strašne su to riječi u ušima onih koji uporno traže pomirbu sa svim i svakim, sa zlom i nepravdom. Isus nema obzira naspram njihovog mira i njihove udobnosti, njemu je svejedno kako će ga razumjeti, on se ne obazire na njihove isprazne riječi, želje i pozive da se svi volimo i ljubimo. 

Ne, Isus ne miri, on ne smiruje, on nije sedativ, on je droga, on uzbuđuje, on napaljuje i on pali. Iz današnjeg Isusova govora, koji nam prenosi Evanđelist, izvire snaga, odlučnost i eros onoga koji zastupa načelnu politiku naspram politike pomirbe sa zlom i propadanjem. Isus nam nudi borbu, krvavu borbu, razdor u obiteljima i među supružnicima, među roditeljima i među prijateljima. Taj razdor je neophodnost jer se radi o borbi za istinu ili pomirbi s nepravdom.
Mi često slušamo upravo suprotno od onoga što nam Isus poručuje. Pozivaju nas da budemo dobri, mirni, da se pomirimo, da sklopimo lažni savez prijateljstva s onima koji su izvorno protiv nas samih, protiv našeg bića i naše budućnosti.
Pomirba je postala politička krilatica, politička korektnost je postala toljaga ugnjetavača, ona je postala mjerilo navodne humanosti i ljestvica našeg osobnog ili poslovnog uspjeha.
Biti korektan je danas maksima, biti pomirljiv je postalo načelo. No, je li to prihvatljivo za kršćanina?
Isus nam poručuje da je bit Njegove poruke upravo suprotnost. Da! Baš tako. Isus nudi borbu za istinu, a ne pomirbu na uštrb istine.

Današnja poruka, koju vidim je očita.

Nema i ne smije biti pomirbe sa zlom i nepravdom, s neistinom i lažima. Ako se mirimo s nepravdom, mi postajemo nositelji nepravde i činitelji zla. Šutimo li iz bilo kojega razloga, mi smo sudionici zla. Prihvaćamo li lažnu pomirbu radi osobnog mira u kući, radi uspjeha u karijeri ili kratkoročnih lovorika mi sami postajemo sjeme zla i sudjelujemo u nepravdi prema onim a koji su se borili za istinu, slobodu, pravdu i načela. 

Nema pomirbe ni u vlastitom životu jer naš život je stalno prepiranje, stalno odvagivanje. onoga trenutka kad se pomirimo sa situacijom, mi smo mrtvaci, nama se piše nadgrobni natpis.
Hrvatski narod se nalazi na prekretnici između lažnog mira kroz još lažniju pomirbu ili budućnosti izgrađenoj na načelima pravednosti, pravde i Isusovih poruka da smo svi djeca istoga Oca, ali da to ne znači da moramo šutjeti kad vidimo da nas iskorištavaju, ugnjetavaju i tlače.
Odreći će nas se naša braća jer mislimo drugačije i jer se borimo za istinu. odreći će nas se naša djeca jer smo svoje vrijeme utrošili na borbu umjesto na pelene. No, čemu strah od razdora zbog istine?

Kršćanin se ne boji, kršćanin nije ugodan i nije slatkorječiv. Sotona govori lijepim riječima, nudi komplimente i lažni mir. Isus ne nudi mir, on traži svađu, razdor i borbu zbog istine i pravde.
Nije ovo prvi i jedini Isusov socijalno obojeni govor. Ima toga jako puno u Svetom Pismu, ali je ovaj današnji govor toliko jasan da je upravo začuđujuće kako netko može biti kršćanin i šutjeti na nepravdu koja se događa oko njega.

Nepravda se događa na svakom koraku. Ona je u braku kad muž terorizira djecu i ženu ili kad majka čini isto. Nepravda se događa kad djeca ucjenjuju roditelje, šefovi djelatnike, radnici vlasnike, država svoje građane, narodi jedni druge, socijalne skupine opet neke druge. 

Naš svijet je pun nepravde i želje za pravdom. No, put do pravednosti ne vodi šutnjom i poniznošću jadnika. Put prema pravdi vodi borbom protiv neistine, nepravde i opiranju tome. U braku, na poslu, u obitelji ili u narodu.
Šutiš kad te muž tuče, a znaš da je nepravda. šutiš radi sela, radi djece ili radi navodne vjere. Isus nam kaže da on sije oganj, a ne lažni mir. Šutjeti i trpjeti nepravdu je najbolji način toj nepravdi stvoriti dugoročan temeljopstojnosti. Majka ili otac, koji šute na nepravdu svojoj djeci poručuju d aje nepravda isplativa i čine svoju vlastitu djecu budućim nepravednicima i tlačiteljima.

Narod koji se pomirio s nepravdom i zlom, radi navodne pomirbe, je narod kojemu nema budućnosti. To je narod koji je izgubio svoj eros, svoju snagu i volju za slobodom istinom. 

Riječi lažnih moralista, koji se mire s nepravdom, su blagoglagoljive, zvuče jako umilno, ali su to riječi smrti i propasti. To su riječi kojima se u grob zakopava pravda, a u nebesa uzdiže zlo i nepravda.

  • Mi bismo se pomirili, iako nama vladaju korumpirani lopovi, kriminalci, promotori zločina i nepravde. 
  • Mi bismo se pomirili, iako nam je poma naroda izloženo siromaštvu, iseljavanju, progonu ili ovrhama. 
  • Mi bismo se pomirili radi mira u kući.
  • Slušamo te lažne proroke, dokazane nevjernike, kako nam stalno trube: “Dosta podjela.”

Skloni smo povjerovati im i slijediti ih jer smo uvjereni da kao kršćani moramo biti ovce za klanje.
Vidimo nepravdu, a šutimo. Vidimo zlo, a kalkuliramo. Neugodno nam je reći ono što mislimo jer se bojimo z amir u kući, za lažni sklad u obiteljima ili narodu.
Isus nam danas poručuje da to nije Njegov put. to nije put vjere, to nije put slobodnog čovjeka, to je put robova i put pomagača u zlu.
Isus je donio oganj, a ne pomirbu. Oganj koji čisti, a ne spaljuje, oganj koji u nama mora gorjeti da bismo konačno mogli izboriti slobodu koju nam On donosi.
Ta sloboda nije pomada, ona nije nepravda, ona je borba za istinu i pravdu. Borba za pravednost znači i borbu za one koji drugačije misle, ona ne znači zatiranje drugih, to rade sljednici zla, iako govore umilno. Borba za pravednost znači hrabrost prihvatiti razdor kao jedini put prema istini.

Tko se pomiri s nepravdom i zlom, on ne pomaže pravdi, on samo svojim glasom i stavom održava i potpomaže nepravdu. 

Na nama je odlučiti se, Isus nam samo kaže da lažni mir nije Njegov mir.

Biti kršćanin znači moći se posvađati zbog istine, smoći snage ne šutjeti na nepravdu. Na tom putu će nas se mnogi odreći jer narušavamo njihov mir mrtvaca, ali što nam se može dogoditi, osim da na kraju kažemo: “borili smo se”?

Današnje Evanđelje nas poziva na borbu i razdor s onima koji bi rado održali sustav nepravde.

  • Odaberimo život, a ne smrt.
  • Odaberimo borbu za pravednost i istinu, a ne smrtonosnu anesteziju doktora smrti!
  • Prekinimo lanac pomirljivosti sa zlom i osjetit ćemo blagodati svakog Božjeg blagoslova slobodne djece. 

Tekst: Vinko Vukadin