NEDJELJNA PRIČA: Zove li mene Bog?

objavljeno u: NEDJELJNA PRIČA | 0

– Želio bih znati poziva li mene Bog?

Jasno, jer i ti si kršćanin, a svaki je kršćanin već po krštenju pozvan da pruži Bogu svoju suradnju.

– Ma, dobro to, ali ja želim znati zove li mene Bog da postanem svećenik ili redovnik, ili je odredio da se oženim i tako imam svoju obitelj?

Dragi prijatelju. Bog je Ijubav. On ne prisiljava nikoga. Svakome ostavlja slobodu da se sam odluči, da sam odgovori.

– Kažete “da odgovori”, ali na što da odgovori?

Da odgovori na sposobnosti i talente koje mu je dao u velikoj mjeri. Ne traži to od tebe samo Bog, nego očekuju to od tebe i Ijudi.

– A što mislite vi o mojim sposobnostima?

Posjeduješ dobro zdravlje, imaš lijepe intelektualne sposobnosti, imaš lijepo i zgodno vladanje. Možda si imao moralnih poteškoća, ali si se ipak borio da vladaš nad sobom. Veoma si društven i veseo, a to je baš poželjna vrlina za svećenika. Tvoja česta blizina kod Božjega oltara, gdje se vladaš Ijudski, to je znak da te Bog zove da budeš u životu njegov blizak suradnik. Zamisli samo kolike su potrebe Kristove Crkve i našega katoličkog naroda…

– Jedno ću vam sad iskreno priznati: meni nije baš mrsko razmišljati o tom da u budućnosti osnujem obitelj. Nazočnost djevojaka ne ostavlja me baš ravnodušna i hladna.

– Slušaj, to je sasvim normalna pojava. To je znak uravnoteženosti. Ne bi bio normalan kad ne bi osjećao tu privlačnost.

– A ja sam mislio da je privlačnost jasan znak da mene Bog određuje za ženidbu.

– Ponavljam ti, to je samo znak zrelosti. Prestao si biti dijete i ništa više. A još ti ostaje da izabereš životni put. Znaj da je svaki svećenik u tvojim godinama osjećao što i ti danas osjećaš.

– Pa zar tako stvari stoje?

Da, upravo tako. Glavno je da imaš volju i želju postati svećenik i raditi na širokoj njivi u službi Gospodina.

– Ma, je li to zaista Božja volja da ja pođem u svećenike?

Slušaj “Božja volja”! Radije reci je li to Božji poziv i Božja želja?

– Pa, čini mi se da mi Bog u tom pogledu ništa jasno ne govori…

E, tebi se čini da Bog šuti… A zar te nije obdario duhovnim darovima, imaš pravo vladanje, plemenitu dušu – jednom riječju – ti si zgodan tip (dobar momak)!? Zar si sam sebi dao te darove? Sigurno ne, nego ti ih je Bog dao. I dao ti ih je s određenim ciljem…

– Pa zar bi onda svi dobri momci morali postati svećenici. Zar se žene samo oni koji su manje nadareni, manje vrijedni ili koji odbijaju Božji poziv?

– Ne, ima u Ijudskom životu zaista takvih okolnosti koje zahtijevaju drukčiji životni put, na kojem se također traži požrtvovnost i plemenitost. Za brak se također traži silna požrtvovnost.

– Ipak priznajte da ženidba ima u sebi nešto jako privlačivo i traži manje žrtava!

– Je si li u to baš siguran? Oženiti se to znači svezati se s jed­nom djevojkom, a odreći se svih drugih djevojaka na svijetu. A što da ta bude nesretne pameti, kakvih je dosta na svijetu, ili da bude slučajno bolesna? Pa onda svoju muku muči i vuci svoj jad cijeli život! A neka bude i dobre pameti i zdravlja, ipak oženiti se znači odreći se mnogo čega. Čovjek zapravo prestaje biti slobodan: što god odlučuje, mora pitati ženu. I najzdravija žena može oboljeti. Valja se onda brinuti za njezino liječenje – i odreći se ženidbenog života.

– Ja nisam mislio na te poteškoće. Računao sam da je to sla­tki život. Ali što ako ja osjećam neku odbojnost prema tome da sebe zamislim kao svećenika ili fratra.

– Pitanje je odakle dolazi ta “odbojnost” kako kažeš. Ako dolazi odatle što nisi shvatio što znači biti svećenik, pobrini se da to shvatiš – i odbojnost će nestati. Ako ta “odbojnost” dolazi odatle što si dopustio da ti zlo društvo ili zlo štivo napuni i natruni glavu ružnim slikama i predodžbama, treba pročistiti glavu. Ako se to ne da, onda zbilja ne bi bio za svećenika.

– Ma ja do daljnjega ostajem ipak neodlučan.

– To je razumljivo, jer se radi o slobodnom izboru. Kad čovjek bira između dva životna puta, između ženidbe ili posvemašnjeg posvećenja Bogu, to je i te kako važno i zato treba promisliti.

Ali što god izabereš, znaj: živjeti to znači izabirati; izabrati jedno, to znači odreći se drugoga, a odreći se to znači podnositi žrtve… Tome ne možeš izbjeći, pa što god izabrao…

– A što bih učinio da se oslobodim te svoje neodlučnosti?

– Uspostavi bolji kontakt s Bogom! Bog te voli i on će ti pomoći da bolje upoznaš što on i ljudi od tebe očekuju… Ispovijedaj se češće, također i pričešćuj. Pročitaj koju knjigu duhovnoga sadržaja: životopis kojega svećenika.

Porazgovori se češće s kojim svećenikom. To će ti pomoći da sebe bolje upoznaš, da upoznaš svoje okolnosti, prave osjećaje, svoje duboke težnje, a to će ti pribaviti i rasvjetljenje od Boga da jasnije upoznaš svoj životni put… pa ćeš onda moći izabrati baš onaj pravac koji je Bog namijenio i izabrao da te odvede do životne i do vječne, nepomućene sreće.

 

Tekst: fra Petar Ljubičić