Otac, majka i nevjesta bacaju se u bunar
Prije rata zagrebački list “Obzor” donio je potresni događaj: Čovjek iz Like imao je stare roditelje, ženu i dva sina. Jer su slabo živjeli, otputuje u Ameriku da bi štogod zaradio. Kako se dugo nije javljao svojima, oni su mislili da je umro.
Jednoga dana iznenada dođe u svoje mjesto. Otišao je najprije u gostionicu. Ispitao je gostioničara o svojoj obitelji i zamoli ga da nikome ne govori o njegovu povratku.
Predvečer se uputio k svojoj ženi. Kad je pokucao na vrata, žena mu je otvorila. Rekao joj je: “Molim vas, ja sam putnik, putujem izdaleka, mogu li kod vas prenoćiti?”
Žena ga nije prepoznala. Ali primila ga je u svoju kuću. Za vrijeme večere razgovarao je sa svojim sinovima. Bili su već veliki. Jednome daruje zlatni sat, drugome nekoliko zlatnika.
Njegovi stari roditelji i žena, vidjevši krasne darove, pomisliše da je sigurno bogat i da uza se ima dosta novaca. Odlučiše ga ubiti…
Putnik je otišao spavati. U noći, kad je duboko zaspao, njegova žena uzme veliki kuhinjski nož i jednim zamahom odsječe mu glavu. Njegovo tijelo su zakopali u vrtu.
Ujutro žena ode u gostionicu kupiti vina.
Gostioničar joj se stao radovati da joj je muž živ i zdrav i da se silno bogat vratio kući. Ona, čuvši te riječi, problijedi…, ode trčeći kući i sve ukućanima ispripovjedi.
Od očaja svi troje: stari otac, majka i žena bace se u bunar. Ljudi su dotrčali i izvadili ih iz bunara. Stari otac i majka bili su već mrtvi, a žena je nekoliko sati živjela, potom umrla.
Tekst: fra Petar Ljubičić