Molila sam se svaki dan sv. Josipu za sretnu smrt!
Kellermann, nadaleko poznat biskup u Muensteru, bio je jedne noći žurno pozvan k bolesniku. Kad je došao u označenu kuću, našao je sve u dubokom snu. Neki su ga ukućani uvjeravali da tu nema bolesnika.
Biskup se vrati kući. Tek što je legao, netko živo pokuca ne njegova vrata i još ga jače nego prije pozove da pođe u onu istu kuću. Sad se bolje propitao, tko bi mogao biti bolestan u kući, ali su ga opet uvjeravali da nitko nije bolestan.
On se ponovno vrati kući. Ulazeći u svoj stan, osjeti da ga netko čvrsto drži i začuje glas koji ga je preklinjao da se opet vrati u onu kuću. I po treći put žuri biskup gdje nalazi jednu staricu na umoru. Kad ga je ugledala rekla je: “Hvala Bogu da ste došli!”
Kad se ispovjedila i primila sv. pričest i bolesničko pomazanje, upita je svećenik: “Recite mi, bako, jeste Ii se ikad molili za sretnu smrt?”
Ona mu odgovori: “Molila sam se svaki dan sv. Josipu da mi isprosi sretnu smrt. Tamo je na prozoru stara knjiga iz koje sam svaki dan molila tu molitvu.”
Potresen i ganut reče biskup Kellermann: “Zahvalite skupa sa mnom sv. Josipu što sam bio čudesnim načinom triput k vama pozvan.”
On je izgovorio riječi zahvale, a baka je ponavljala za njim te poslije nekoliko sati preselila se u vječnost.
Tekst: fra Petar Ljubičić