Otac moli i sin se obraća
Svećeniku Miroslavu dolazi jedan njegov župljanin, osvjedočeni i pravi vjernik. Bio je sav ispaćen i izmučen vrlo teškom naravi svoga sina, dječaka od dvanaest godina, sasvim nepodnošljivog. Svi su očevi napori ostali bezuspješni i još više su razjarivali dječaka protiv njega.
Došao je pitati svećenika za savjet, jer ga više ne može držati u kući. Svećenik ga je pozorno saslušao, pa mu postavio pitanje:
“Jeste li se molili ustrajno za svoga sina?” Otac je zašutio i potom niječno klimnuo glavom. Nakon duge šutnje podigao se oprostivši se od svećenika.
Od toga trenutka dan za danom klečao je u svojoj sobi i molio se Bogu za svoga sina. Malo pomalo sin se mijenjao. Za nekoliko mjeseci sve je bilo u redu.
Koliko bi se i danas teških i bezizlaznih obiteljskih stanja riješilo molitvom? Zato molimo u obiteljima svaki dan i tako spriječimo na vrijeme što se dade spriječiti!
Tekst: fra Petar Ljubičić