NEDJELJNA PRIČA: Sestra pomaže bratu obratiti se

objavljeno u: NEDJELJNA PRIČA | 0

U Damartinu, malenom francuskom gradu, bijaše  bolnica puna ranjenika među kojima je bio i jedan mladi časnik. On je kao dječak kršćanski odgojen, ali kad je otišao u vojsku, izgubio je vjeru. Među časnim sestrama, koje su dvorile ranjenike, bila je i jedna koja je osobitu ljubav i nježnost pokazivala prema tom mladom ranjeniku.

Nakon nekoliko dana provedenih u bolnici ona ga upita kako se zove. „Ja sam Henrik Lagarde“, odgovori ranjenik. Ostavio sam obitelj kako bih se potpuno posvetio domovini. Moja je majka umrla mlada. Moj otac možda još živi, ne znam. Međutim ne znam ništa o svojoj sestri koja je bila anđeo dobrote i ljubavi, a zvala se Felicita.

Na te se riječi časnoj sestri oči napuniše suzama te povika: „Ja sam“, i pade oko vrata bratu svomu plačući. Suze su im tekle jer su se vidjeli nakon dugo godina. Naravno, sestra ga je još većom Ijubavlju dvorila, a posebno se trudila vratiti mu vjeru koju je bio izgubio. Vidjevši da je rana teška i bojeći se za njegovu dušu, reče mu: „Dragi brate, ako me Ijubiš, ako mi želiš dobro, vrati se našoj svetoj vjeri, vrati se Bogu. Ja te molim u ime naše mrtve majke, oca i u ime naše domovine koja je zaslužila da bude prozvana kao prvorođena kći Katoličke crkve. Pomisli na moje siromašno srce koje te gleda kako nepokajan umireš.“

Vidjevši pred sobom anđela u suzama, nije mogao ne poslušati ga. Poljubi križ koji mu je ona pružila i zatraži svećenika. Dan kasnije umro je pokajavši se. Na groblju u Damartinu uz njegov grob nalazi se i grob njegove sestre. Na njegovu se grobu nalazi mač i križ časti, a na njezinu krunica i križ, znak hrabrosti i ljubavi.

Priredio: fra Petar Ljubičić