Misionar je pomogao drugima da se spase
Potonuće Titanika, engleskoga luksuznog broda, ušlo je u povijest. On je 1912. naletio na ploveći ledeni brijeg. Utopilo se oko 1500 ljudi.
Mladi misionar John Harper, nalazio se među utopljenicima. U vrijeme te nevolje nastojao je pomoći unesrećenima.
Činio je što je mogao. Pomagao je ženama i djeci da dođu do čamaca za spašavanje. Svoj prsluk za spasavanje darovao je nekom drugom. Nekoliko godina kasnije jedan spašenik sa Titanika pričao je o tome: “Držeći se neke grede pustio sam da me nose valovi. Tada sam ugledao misionara Johna kako ga nose valovi. Držao se nekoga komada drveta. Viknuo mi je: ‘Jeste Ii spašeni?’ – ‘Nažalost nisam!’ – odgovorih mu. ‘Onda vjerujte u Gospodina Isusa Krista i naći ćete se u vječnoj sigurnosti!’
Neki veliki val nas je tada rastavio. Drugi ga je val opet bacio bliže meni. On opet vikne: ‘Jeste ii spašeni?’ – ‘Nisam!’ – odgovorih. ‘Vjerujte u Isusa i spasit ćete se!’ – viknuo mi je ponovno. Jedan val ga je pokupio i više ga nisam vidio. ‘U toj velikoj nevolji povjerovao sam u Isusa Krista, predao sam se Njemu, jer je on jedini Spasitelj. Znam da mi Isus u ispovijedi oprašta sve moje grijehe i tako mi dariva vječni život. Ja sam bio posljednji kojega je svećenik John doveo Kristu!”
Dirljivo je bilo gledati kako je svećenik Harper, i sam se boreći za život, nastojao druge dovesti Kristu. Božja ljubav ga je tjerala da drugima ukaže na potrebu spasenja. Nije se obazirao na smrt koja je i njemu prijetila, već je drugima dovikivao i pitao: “Jesi Ii spašen?”
“Navijesti Riječ, zauzmi se za to – bilo da je zgodno, bilo nezgodno – ukori, zaprijeti, ohrabri u svakoj strpljivosti i poučavanju!”
(2 Tim 4, 2).
Tekst: fra Petar Ljubičić