Priredio: fra Petar Ljubičić
Poslije smrti nekog cimerijskog kralja raspravljala su njegova tri sina tko će oca naslijediti na kraljevskom prijestolju.
I kad je već prijetila opasnost od žestoke rasprave i izgledalo da bi moglo doći i do krvi među braćom, ponudi tračanski kralj Ariofan, da će on pravedno presuditi nasljedstvo. I sinovi su to odmah prihvatili.
Njihovu raspravu okončao je na ovaj način.
Dao je iskopati tijelo njihovog pokojnog oca i objesio ga na jedno drvo. Onda je rekao sinovima: „Kraljevstvo će pripasti onome sinu, koji strjelicom pogodi mrtvog oca u srce.“
Započelo je žalosno i preokrutno strijeljanje mrtvoga oca. Prvi sin pogodi oca u grlo, a drugi u prsa, ali nije se dotaknuo očeva srca.
Red je došao na trećeg sina koji prihvati luk, nape ga kako bi odapeo strjelicu. No kad je podigao oči da dobro odmjeri i nacilja, ugleda mrtvog oca, zgrozi se i munjevitom brzinom rastrga luk i prelomi strjelicu vapijući: „Ja ne mogu to učiniti!“
Tada kralj Ariofan presudi: „Kraljevstvo pripada tebi, jer očinska ljubav kaže, da si ti pravi sin. A krjepost te čini sposobnim za upravljanje!“
Drvo na kojem je bio obješen mrtvi otac jest križ na kome je visio naš Spasitelj Isus Krist, kralj svih kraljeva.
Tri sina jesu ljudi koji svojim grijesima ponovno razapinju Boga, koji je umro za sve ljude i ostavio nam u nasljedstvo kraljevstvo nebesko. A svaki pojedini grijeh jest strjelica koja probija srce raspetog Isusa Krista, Spasitelja svega svijeta.