NEDJELJNA PRIČA: Obraćenje Alfonsa Ratisbonea

objavljeno u: NEDJELJNA PRIČA | 0

Čudotvorna medaljica mi je pomogla

Alfons Ratisbone bio je Židov iz Strasbourga, sin bankara, žestok protivnik vjere. U siječnju 1942. krenuo je na put na Srednji Istok. Zaustavio se u Rimu i posjetio baruna Aussiresa, uvjerenog katolika. Revni, a pomalo i nametljivi barun, darovao mu je Gospinu medaljicu i uspio ga nagovoriti neka je objesi oko vrata. Bila je to medaljica koju je narod odavno prozvao čudotvornom, s likom Gospe koja se 27. studenoga 1830. ukazala redovnici Katarini Laboure. Za nepune četiri godine tih je medaljica bilo iskovano preko 10 milijuna. Na njoj je bio natpis “O Marijo, bez grijeha začeta.”

Dana 20. siječnja 1842. Ratisbone se s barunom našao pred crkvom sv. Andrije u Rimu. Barun je ušao u klaustar kako bi obavio kratak posao, a Ratisbone je, da se ne dosađuje u kočiji, krenuo u crkvu. Bilo je točno 12 sati. U 12.15 h izašao je plačući i kao potpuno drugi čovjek. Obratio se u jednom trenutku, kao i toliki drugi.

Jednostavno je kazao: – “Najednom mi je nestala crkva ispred očiju. Ništa više nisam vidio, odnosno, Bože moj, vidjeh samo jedno. Što? Ah, kako je moguće izraziti neizrecivo. Ležao sam na podu, sav u suzama, sa srcem izvan sebe. Ništa nisam mogao odgovoriti barunu koji me dozivao. Stiskao sam medaljicu, Ijubio lik Djevice koja blješti milošću. Ah, da! Bila je – Ona!”

Nastavio je: „Nisam znao gdje sam, jesam li ja Alfonso ili netko drugi. U sebi sam vidio potpun preokret. U duši mi je eksplodirala radost, nisam mogao govoriti. Pozvali su svećenika. Drhtavim srcem, na koljenima, pokušao sam mu iznijeti što se dogodilo.”

Završio je: “Da mi se toga dana u podne netko približio i rekao mi kako ću se za četvrt sata pokloniti Isusu Kristu, Bogu, svome Spasitelju, kako ću se udarati u prsa pred svećenikom,  u samostanu isusovaca započeti pripremu za svoje krštenje i biti pripravan odreći se svijeta, njegova blještavila i svih slasti, vlastite sreće i budućnosti, zaručnice i prijatelja koji su me cijenili, židovstva kojim sam se ponosio, kako drugo neću željeti nego Isusa Krista i njegov križ do smrti, ja bih samo jednoga čovjeka držao luđim od njega – onoga koji bi bio sklon povjerovati u to Iudilo! A upravo u tom bezumlju danas je sva moja mudrost i prava sreća.”

Ove izjave su potresne, ali još i danas obraćenje Alfonsa, nakon 155 godina, djeluje snažno, uvjerljivo, potresno.

Gospa je naša svemoćna zagovornica. Njezin zagovor može pomoći svakome. Ona svakome može izmoliti milost obraćenja. Potrebno je vjerovati, moliti i posve se povjeriti i predati Isusu.

Priredio: fra Petar Ljubičić