NEDJELJNA PRIČA: Klerik Alojzije Komolo javlja se poslije smrti

objavljeno u: NEDJELJNA PRIČA | 0

Godine 1839. umro je u sjemeništu u Torinu klerik Alojzije Komolo. Bio je veliki prijatelj sv. Ivana Boska. Prije smrti obećao je don Bosku da će mu doći javiti je li spašen, ako mu to Bog poslije smrti dopusti. U noći od 3. do 4. travnja, dan poslije ukopa, don Bosko i neki od sjemeništaraca, koji su znali za obećanje, nisu mogli od uzbuđenja i iščekivanja zaspati.

Oko pola noć začuje se neki šum i buka koja je sve više rasla i postala slična vlaku u vožnji. Dolazila je sve bliže i kad se činilo da je pred vratima, ona se sama otvoriše. Pojavi se žuti plamičak poput zapaljene svijeće koji se približavao don Boskovu krevetu. Svjetlo je postalo veće, a buka je prestala. U toj se tišini čuo jasan i razgovjetan Alojzijev glas: „Don Bosko, don Bosko! Ja sam Alojzije Komolo. Dolazim ti reći da sam spašen.“

Cijela se spavaonica rasvijetlila, a buka je postala još veća nego prije. I kad je svjetla nestalo kroz vrata, sve se smirilo. Prestrašeni su sjemeništarci poskakali iz kreveta i počeli se tiskati oko don Boska. On ih je mirio, a zatim ih je pozvao da nazoče svetoj misi za pokojnika. Svjedoci toga događaja bili su svi sjemeništarci koji su spavali u toj spavaonici, zatim poglavari i ostali koje je probudila velika buka.

Jednoga ćemo se dana susresti s posljednjim

trenutkom života, susrest ćemo Gospodina.

Kakav će to biti susret?

Isus nam govori:

„Budite pripravni jer će Sin Čovječji doći

u trenutak kad se ne nadate!“

(Lk 12, 40)

 

 

Tekst: fra Petar Ljubičić