NAŠA OGNJIŠTA: O proslavi 100. obljetnice župe Kongore

NAŠA OGNJIŠTA: O proslavi 100. obljetnice župe Kongore

objavljeno u: NAŠA OGNJIŠTA | 0

U nedjelju, 13. kolovoza, svi putovi u duvanjskome kraju vodili su u Kongoru. Velik broj ljudi i automobila hitao je u to mjesto i istoimenu župu Srca Isusova, u istočnome dijelu Duvanjskoga polja, u prostoru koji omeđuju planine Vran, Ljubuša i Lib. Išli su na veliku župnu proslavu – 100. obljetnicu utemeljenja i postojanja župe Kongore.

Okupio se brojni svijet, domaći i odseljenikoji više godina žive i rade u inozemstvu i povremeno dolaze u rodni kraj, te gosti iz drugih župa i uzvanici iz vjerskoga i društvenoga života. Središnji događaj bila je svečana sveta misa koju je predvodio mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić, u zajedništvu s hercegovačkim provincijalom fra Miljenkom Štekom, kongorskim župnikom fra Stjepanom Martinovićem, te još dvadesetak svećenika, među kojima su bili i oni koji su ili rođeni ili službovali u toj župi. Nazočno je bilo i više časnih sestara iz različitih družba, od kojih su neke rodom iz kongorske župe. Župnik fra Stjepan je pozdravio sve nazočne, zahvalio na dolasku i čestitao 100. obljetnicu svojim župljanima i svima koji su podrijetlom iz župe.

Slavimo stoljeće ispunjeno plodnim duhovnim životom, stoljeće ispunjeno uspjesima i padovima, stoljeće ponosa i slave, ali ispunjeno i mučeništvom i stradanjima, posebno u dvama svjetskim ratovima i u Domovinskome ratu. Svim pokojnim župnicima i župljanima pokoj i mir u Bogu, a nama živima poticaj da hrabro i s pouzdanjem krenemo u novo stoljeće – rekao je župnik fra Stjepan.

Cijelu je svoju propovijed biskup Perić posvetio župi, predstavio je njezinu stogodišnju sliku u brojevima, koristeći se podatcima iz monografije „Sto godina župe Kongore“, koju je u povodu slavlja obljetnice napisao Kongoranin fra Robert Jolić, trenutačno župnik u ljubuškoj župi Klobuku. Monografija je predstavljena u okviru trodnevnice, kojom su se župljani i drugi vjernici duhovno pripremali za slavlje. Govorio je o broju vjernika u godinama osnutka župe i danas, o 4627 krštenih, o 3148 krizmanih, o 1442 vjenčanja,o 2478  preminulih, o 184 žrtve triju posljednjih ratova, o 11 svećenika poniklih iz župe, o 24 svećenika koji su službovali u župi, o 18 redovnica podrijetlom iz župe, o 15 sestara Predragocjene Krvi Kristove koje su od 1990. godine djelovale i sada djeluju u župi, o dvojici svećeničkih kandidata iz župe…

U ovoj svetoj i jubilarnoj misi, na sve vas dionike ovoga slavlja i na cijelu župu zazivam obilan Božji blagoslov. Isto tako zazivam vječni pokoj svima preminulima, a oprost od kazna i oproštenje od krivnja za sve ono što nije bilo u skladu s Božjim zapovijedima – uputio je svoj zaziv na kraju propovijedi biskup Ratko Perić. Prigodnim riječima nazočnomu puku obratio se provincijal fra Miljenko Šteko i u ime Hercegovačke franjevačke provincije od srca čestitao 100. obljetnicu postojanja samostalnoga života župe Kongore.

Za proslavu 100. obljetnice župa se temeljito pripremala. Prije godinu i pol počeli su razgovori i dogovori što i kako učiniti, osnovan je organizacijski odbor od 16 članova i zamoljen je fra Robert Jolić da napiše i sastavi monografiju župe. Nakon što je utvrđen i razrađen plan, konkretni poslovi počeli su prije tri-četiri mjeseca.

Župa ima 367 obitelji i 1545 članova. Od toga broja 515 ih živi u inozemstvu, što znači da na području župe stalno živi 1030 župljana. Oni su praktični vjernici, redovito dolaze na svetu misu, crkva nam je svake nedjelje puna. Ne samo da dolaze nego je doista riječ o živoj vjeri ovoga naroda, o čemu svjedoči i podatak da je prošle godine podijeljeno oko 29000 svetih pričesti. Vezani su za svoju Crkvu, za svoju obitelj, još se moli zajednička obiteljska molitva, i iako žive u modernome vremenu i suočeni su sa svim mogućim izazovima, tomu odolijevaju. U svim akcijama i poslovima župljani se odazovu, bilo da je riječ o uređenju dvorišta, o nekim karitativnim akcijama ili nešto drugo. Tako je bilo i u pripremama za proslavu obljetnice. Odazvali su se i zdušno sudjelovali i dali svoj prinos, kako članovi organizacijskoga odbora, tako i župljani. Eto, primjerice, kada je riječ o uređenju crkvenoga dvorišta, ono je prostrano, deset duluma, i svake godine župljani kose ručnim starinskim kosama jer je teren neravan. Ove godine kosilo je 39 kosaca, a 41 osoba sudjelovala je u skupljanju sijena, uglavnom su to bile žene. Kada je riječ o duhovnoj pripremi, imali smo trodnevnicu, a uoči proslave blagdana Srca Isusova, župnoga zaštitnika, devetnicu – govori kongorski župnik fra Stjepan Martinović.

Među članovima organizacijskog odbora bili su Ivica Šarac, koji je, uz ostalo, bio zadužen za odnose s javnosti i medijima i Tadija Gašpar, predsjednik HKUD fra Ivan Ančić iz Kongore.

Posla smo imali jako puno, svaki je član organizacijskoga odbora imao svoju zadaću, jer dočekati toliko ljudi je velik pothvat. Bili su uključeni svi župljani, od kućanica do poduzetnika i svih drugih koji su na bilo koji način mogli pridonijeti proslavi. Radili smo strpljivo i mukotrpno, često ni svojim obiteljima nismo mogli objasniti zašto se svaki drugi ili treći dan sastajemo. Trebalo je mnogo toga pripremiti – od šatora, pozornice, stolova, klupa, struje, hrane, pića, redara, osoba koje će posluživati, do sitnih detalja, pribora za jelo, salveta, vreća za otpad i još mnogo toga. Velik dio domaće hrane – kruh, pite, uštipke, kolače – pripremile su naše vrijedne žene domaćice, športska je dvorana bila krcata hranom. Pripremili smo objed za 1500 ljudi, tolike su bile naše procjene i dobro smo pogodili. Svima iskreno zahvaljujemo i nakon svega, naš je zaključak da je organizacija proslave velikoga jubileja naše župe uspjela u cijelosti i da svi možemo biti jako zadovoljni – kažu Ivica Šarac i Tadija Gašpar.

Nakon mise doista je bilo lijepo vidjeti brojne misare, biskupa, provincijala, svećenike, časne sestre, političke dužnosnike, gospodarstvenike i druge uzvanike i goste na zajedničkome objedu pod šatorom.

 

Župa Kongora osnovana je 1917. godine odvajanjem od matične župe Seonice. Čine je sela: Kongora, Borčani, Mandino Selo i Lipa. Prema župnim podatcima 1923. godine imala je 1535 vjernika, a danas svega desetero više. Odlasci su počeli 60-ih i 70-ih godina u bivšoj državi i, na žalost, nastavili se i danas, ali s, vjerojatno, većim posljedicama jer odlaze cijele mlade obitelji.

Župna crkva je građena 1924. – 1927. godine, a gradio ju je sa župljanima župnik fra Pavo Šimović. Temeljito je obnovljena 1979. – 1981. godine za župnika fra Petra Vlašića i dobila posve novi i ljepši izgled. Poslije je uređivana iznutra, a posljednja obnova počela je 2011. kada je župnik bio fra Mirko Bagarić. Veliko opterećenje bio je stari problem – vlaga u zidovima crkve. Na vanjsku postojeću fasadu stavljena je silikatna žbuka, a unutar crkve je postavljen kameni pod, ožbukane su dvije sakristije, obnovljena apsida s novim oltarom, ambonom i svetohraništem. Postavljeno je i osam vitraja, rad akademskoga umjetnika Ante Mamuše.

Sadanji župnik fra Stjepan Martinović je 2013. godine nastavio sa svojim župljanima započetu obnovu i ona je dovršena u ovoj godini. I dalje je pritiskao stari problem – vlaga unutar crkve, pa je prema savjetu stručnjaka urađena drenaža podzemne vode i odvod oborinskih voda poviše crkve u duljini od pedeset metara. Osim toga popločana je staza poviše crkve površine sto trideset dva metra četvorna, zaštićena je vanjska fasada crkve i zvonika, očišćene su i zaštićene kamene površine na crkvi i na zidu s gornje strane crkve te djelomično obnovljena limarija. Prošle godine obnovljena je kompletna unutarnjost crkve, postavljene su nove električne i razglasne instalacije, urađeni zidarski i ličilački radovi, obnovljene klupe. Početkom ove godine urađena je drenaža i odvod oborinskih voda između crkve i župne kuće, srušen je stari i sagrađen novi ulaz u crkvu i postavljena invalidska rampa, a sve obloženo kamenom.

Prva župna kuća počela se graditi 1904. godine, no dovršena je i useljena 1921. godine, međutim izgorjela je u požaru i 1924. ponovno sagrađena. Služila je do 1972. godine, kada je podignuta nova, tj. današnja župna kuća. Stara kuća je 1990-ih godina preuređena i potom su se u nju uselile časne sestre Klanjateljice Krvi Kristove i tu žive i danas. Trenutačno su samo dvije – s. Branka Gabrić  i s. Renata Vukadin.U današnju župnu kuću franjevci su uselili pred Božić 1972. godine. Kasnijih godina je uređivana i dotjerivana tako da je danas posve pristojan stan župnicima. U župi je i jedna područna crkva, sv. Ilije u Borčanima. Sagrađena je 1995. – 1998. godine, a posljednjih je godina u cijelosti obnovljena i uređena.

 

Izvor: Naša ognjišta/ Ivan Kaleb

Slike: Foto video Šumanović