Zato što je beskrajno
modro i plavo
Silno i umiljato
Zato što buči i udara o obale
i milo leži u krilu zemlje ko janje na livadi
Nevino spava ko dijete u kolijevci
u svojoj kolijevci
Iako je triput veće od kolijevke
nikad iz nje nije izašlo
Noću u njeg stanu sve zvijezde
a stane u školjku
I kad si daleko na sjeveru
ono je u tvojoj sobi i u tvom uhu
šumi i pjeva
sjeća te ljeta
miluje te i zapljuskuje
i zove
Izvor: Mijo Tokić: Moj kam, 2016.
