NAŠA OGNJIŠTA I NAŠA BAŠTINA: Vilovito stijenje

objavljeno u: NAŠA OGNJIŠTA I BAŠTINA | 0

Ova planina

vilovito stijenje

u vrh Duvna ravna

taj brijeg što se neće maći (ta plava skamenjena vječnost)

došla je prije k meni nego ja k njoj

u snovima

u pjesmi

u teškim bdijenjima

 

i vilinske kose

i klanci jadikovci

i staze i bogaze

i bune i raspeća

kad smo u povorkama

tražili zagubljeno svjetlo

izgubljenu zvijezdu

kad smo se oko svojih križeva

ko oko zastava

okupljali

 

I što je čudno što je vidiš u meni:

i jelu što se na jelu naslanja

i runo list u vrhovima

i ptice koje razgoni čežnja

i ptice koje zebnja mori

 

Ovdje vječnost počinje

smrtni se ne mogu približiti

 

Ovdje znam stajati

zato ko vjernik dolazim

uvijek se uporno vraćam

možda samo da gledam (u) vrhove

jer previše smo zapali

                          u zemlju

 u zemlji

na zemlji

 

jer previše smo zapali

                          na putu

 

Izvor: Mijo Tokić: Drago kamenje, Mostar, 2000.