Razlomi se u sebi
I daj večerati od svoje gladi
Narast ćeš u zvijezde
I nećeš imati smrti
Jedino će te tvoja vječnost sahraniti
Iz ruku će ti poletjeti ptica
I nikad neće stići do nakraj tebe
Na zemlji će vješala niknuti
Za tvoje prostrano srce
Za tvoje jake riječi
Za tvoje široke ruke
Iz zemlje će izići Michelangelo
da te udavidi
Padat će pljuvačka po tebi
I ljudi će smjerno pred tobom padati ničice u srcu
Izvor: Mijo Tokić: Knjiga nemira, Zagreb, 1990.
