NA DESETIM PARLAMENTARNIM IZBORIMA U HRVATSKOJ: Pobijedila stranka dobrih namjera

objavljeno u: NOVOSTI | 0

Piše: Ante Matić – Borčanac

Neda se Kurta, a pokušao ga izbaciti iz sedla Murta. Iza druga fizičara Bernardića stajao je drug Tito i drugovi, a iza pravnika i gospodina Plenkovića, Tuđman i politički misleći dio hrvatskog naroda. Glasači su dobro odmjerili obje strane i stali iza programa Andreja Plenkovića, koji je bolji i realniji od Bernardićeva. Ćudljiv je hrvatski čovjek; on lako ne prašta i ne zaboravlja neke promašaje i zablude iz prošlosti, pa kažnjava one koji ga iznevjere u sadašnjosti. Bernardić stao iza jednog od deset najvećih zločinaca dvadesetog stoljeća, druga nad drugovima, komunističkog malog boga Josipa Broza. Stranka demokratskih promjera ovakva kakva je zaista se može nazvat Strankom opasnih namjera. Račan je Komunističku partiju Hrvatske pretvorio u Stranku demokratskih promjena, pa je Stranka koja je 1990.godine zaista donosila promjene i imala dobre namjera nazvao Stranka opasnih namjera. Nakon trideset godina hrvatski narod je kaznio njegova mladog skojevca, koji nije shvatio da je hrvatski čovjek sve zreliji politički i demokratski.

Tako je na desetim parlamentarim izbortima Stranka dobrih namjera, odnosno Hrvatska demokratska zajednica pobijedila Stranku demokratskih promjena. Čudno je i neoprostivo da u sučeljavanjima i programima gotovo da se uopće nije govorili o dva najveća i goruća problema hrvatskog naroda u ovome vremenu: natalitet i iseljavanje.

Dok ovo pišem pade mi na pamet glavna Tuđmanava poruka prije prvih višestranačlki izbora u Hrvatskoj 1990. godine, koju je izrekao na jednom skupu pred masom svijeta u Imotskom: Mi moramo duhovno i materijalno obnovit i preporodit hrvatski narod i vratit naše iseljenike u svoju Državu Hrvatsku. Dakle, Tuđman je već tada govorio o Državi, a ne o Republici. Škoro je u startu krenuo putom koji se polako gubi u hrvatskoj pustari politike naive i gubitništva. Naime, on je Stranku nazvao Pokret, što nije moguće primjeniti u stvarnosti, jer je Tuđman Hrvatski mirotvorni pokret pretvorio u Stranku, koju je nazvao Hrvatska demokratska zajednica. Hrvatski narod u svojoj novijoj povijesti prošao je tri pokreta: ustaški pokret, partizanski pokret i mirotvorni pokret. Ustaški pokret pretvoren je u pravaše, partizanski u partijaše, esdepeovce, dok je Mirotvorni pokret pretvoren u hadezovce, a to je  nešto što nije ustaštvo, što nije partizanija,nešto što nije ni jedno, ni drugo, nego nešto novo prozišlo iz toga dvoga. To je nešto što sve to nadilazi, spaja, pomiruje i pretvara u mitologiju hrvatski povijesnih pokreta i zabluda.

Hrvatska demokratska zajednica konačno je izišla iz pokreta i postala Stranka hrvatskog naroda, dok je Škorin Domovinski pokret nešto obrunuto od toga što je Stranka dobrih namjera. Da je to tako,u Hrvatskoj Demokratskoj Zajednici od samoga početka bili su partizani, domobrani i podikoji ustaša; ili bolje rečeno bili su potomci ustaša, partizana i dombrana, a u Račanovoj Stranci bili su samo partizanija i komunisti. I svaki put hrvatski narod je na izborima kažnjavao ako se ne ide putom pomirbe ustaške i partizanske djece. Tako je Tuđmanova Stranka kažnjena 2000 godine, a Račanova ove godine. Bilo kako bilo, Hrvati se ne rađaju kako bi trebalo i kako dolikuje jednom narodu da raste i Hrvati se iseljavaju kao nikad prije. Ako Plenković za svoga drugoga mandata riješi problem nataliteta u Hrvatskoj i problem iseljavanja, ispunit će svoj povijesni zadatak, a hrvatski će narod imat sadašnjost i budućnost.