MARIJA TADIĆ: Vukovar

objavljeno u: DOMOVINSKI RAT | 0

“Još više od 100-tina granata palo je danas na grad”, bile su riječi hrvatskog reportera Siniše Glavaševića. On je bio čovjek koji je unatoč Domovinskom ratu bio izvjestitelj Hrvatskog radija Vukovar. Svojim riječima svaki put potaknuo bi ljude na plač kako prije tako i sada. Davao je nadu svim ljudima. Bio je nesretan, ne samo on, nego i cijeli grad Vukovar. Više nije bilo smijeha djece, radosti i veselja. Tih dana čuo se plač ljudi i zvuk granata koje su neprestano padale. Siniša je bio čovjek koji je želio potaknuti grad na obnovu i novu budućnost. Vukovar je bio razrušen i napadnut. Rat je nosio sve pred sobom. Djeca su plakala. Gubili su majke i očeve pred vlastitim očima tek su poslije toga čak i oni mučeni te ubijeni. U bolničkom podrumu čuo se zvuk plača dok bi Siniša izvještavao hrvatski radio Vukovar. Svaki puta kada bi završavao reportažu, završio bi ju s riječima “Vukovar neće pasti!” Granata je iz dana u dan bilo sve više i više, a ljudskih života sve manje. Mučenje i ubijanje ljudi događalo se svakim danom. Hrvatski su branitelji, među kojima je i moj stric, gubili vlastite živote, a i živote svojih prijatelja. Vjerojatno da nije rata svog bi strica gledala svakim danom, u kući, a ne samo preko slike. Mnoga djeca ne žele znati i ne znaju danas ništa o Vukovaru- Gradu Heroja. Kada me pitaju tko je za tebe heroj grada Vukovara mnogi odgovore Blago Zadro. Ne. Za mene je heroj svaki čovjek koji je smio izići na bojište i riskirati svoj život dok su se za njih u koloni molile njihove žene, djeca, majke. 18. studenog. Kobni dan za grad Vukovar. “Grad je pao,” bile su posljednje riječi mnogih ljudi. Nakon toga ubijeni su. No ne gubimo nadu. Rastimo u zahvalnosti i ljubavi svim hrvatskim braniteljima koji su dali život svoj za prijatelje svoje. Stoji Grad. Ne zaboravite “Vukovar neće pasti!”

Marija Tadić, IX. razred OŠ Ivana Mažuranića, Kongora