KRATKI TEKST O ANTI IVIĆU – MARIJANOVIĆU

objavljeno u: NOVOSTI | 0

Dobro se sjećam trenutka kada je Ante Ivić iz Zvornika, gdje je posljednjih godina izdržavao svoju robiju, u pratnji Ćipe Rašićušina banuo (ušao) u kuću pok. Boška. U Boškovoj kući bilo je silo, gdje su se stariji i odrasliji  ljudi okupljali i kratili duge noće (od kasne jeseni do ranoga proljeća). Moglo je to biti 1960. ili 1961. godina. U kući su bili Šimun Rezo, Prljuša, Slavko, Boško, Jozo, Pere (Peša), Šćeta, Marko Kažimirov, Ćiko i nas nekoliko dječaka. Bile su nazočne i žene: Boškova žena Milićuša, moja mati Seonička, Iva, (Jozina žena), Cebarka i još neka od žena, ne sjećam se.

Poveća Boškova soba bila je puna ljudi i dima kojeg su stvarali pušači. Dakako struje još nije bilo u selu. Neočekivano (kasno na večer)  u sobu su ušli Ćipa i odmah iza njega Ante Ivić – Marijanović. Visok muškarac, koji je tada mogao imati između četrdeset i pedeset godina. Bio je koščat i za tadašnje naše prilike gospodski uredan i odjeven. Na sebi je iamo građansko odijelo, bijelu košulju i kravatu, te dugi tamnoplavi zimski kaput. U ruci je nosio jedan kofer. Nitko ga od nazočnih nije prepoznao. Proteklo je dvadeset godina kako je Ante  ‘nestao’ iz sela. Najprije vrijeme rata, a kasnije 15 godina teške robije u partizanskim kazamatima. Kada je Ćipa rekao da je riječ o Anti svi smo zastali i bili smo jako zbunjeni.

Čuli smo mi priču o Antinoj sudbini i zanli smo gdje i kako Ante tamnuje. Ubrzo je postalo malo mučno: Ante se predstavio, nakon čega je počelo pozdravljanje i ljubljenje. Sve to nije prošlo bez neke ushićenosti i suza.

Zašto je Ante došao baš u Boškovu kuću. Siguran sam kako je on Boška tada nazvao kumom i on njega isto tako. Znali smo tada kako je naša velika obitelj vodila brigu i o Antinom imanju: njivama i livadama. Znali smo kako smo od Ante dobivali i pisma, i mi njenu odgovarali. Znali smo kako je i od vremena do vremena iz naše kuće Anti poslan i paket. U rijetkim pismima koja je Ante primao od kuma Boška mogao je biti obaviješten / radi zatvorske cenzure vodilo se računa o sadržaju pisma u oba pravca/ grubim crtama o živima i mrtvima, kao i svojoj djevojci – zaručnici Ruži iz Omolja.

U jednom pismu Boško je Anti javio da je umrla Ruža, misleći na svoju kćerku Ružu koja je bila udana na Blažuj za Juru Radoša. Ante je razumio da je umrla njegova djevojka – zaračnica Ruža iz Omolja.  Po Antinu dolasku  u Boškovu kuću odmah je sve bilo razjašnjeno.

Samo koji dan iza Antina dolaska Boško i Ante otišli su u Omolje  pozdraviti Ružu. Danas mi je moguće razumijeti u kakvom je stanju straha, brige i neizvjesnosti, ali i vjernosti svome Anti Ruža živjela i očekivala bilo koju vijest o Anti, a osobito njegov izlazak iz zatvora.

Kako su Jozo i Pere tada živjeli u Boškovoj kući u zajedničkom kućanstvu, Jozin dio naše kuće bio je slobodan. Sjećam se kako je Jozina kuća  na brzinu uređivana i pripremljena za Antino useljenje. Sjećam se kako su neki iz sela donosili koji komad namještaja (krevet, stol, neku policu, nešto od posuđa, šporet, nešto drva i još koješta)  Ante je ubrzo počeo živjeti svoj život na slobodi. Kako je u zatvoru izučio stolarski zanat Ante je ubrzo počeo sebi i drugima izrađivati stolove, krevete, ormare, baule (sanduke za djevojačko ruho i dr.)

Kako se Jozi i Ivi rađalo sve više djece, a Boškova kuća postajala je tijesna, to se Jozo spremao preseliti u svoj dio kuće. Nisam siguran kada se to dogodilo. Moguće je Ante u Jozinoj kući živio godinu ili više, a nakon toga se preslio u Bajinu kuću. Iz Bajine kuće Ante je konačno našao svoj ovozemaljski mir sa svojom Ružom u svojoj novoj velikoj kamenoj kući.

Ante je bio dobar i plemenit čovjek. Svima je pomagao koliko je mogao, a drugi su mu uvelike uzvraćali. Bio je malo tvrd i zatvoren. Duge i teške godine robovanja ostavile su na njemu duboke tragove. O godinama tamnovanja Ante je rijetko i tek nekima ponešto govorio. On je to nosio u sebi i s time živio. Bio je pod stalnim nadzorom tajnih i javnih komunističkih službi. Kada bi drug Maršal T. dolazio u BiH, Ante je za sve to vrijeme morao biti u pritvoru.

Sa našim ocem Ante je bio u posebno dobrim odnosima. Bio je kum Frani.  Bio je čest gost u našoj kući. Imao sam priliku s Antom često razgovarati, no, nikada (iako sam želio) detaljnije o ratu i zatvoru.

Ante Vukadin – Ćipa

Odgovori