Sv. Franjo Asiški predložio je davne 1223. godine jednome od svojih prijatelja, seljaku iz Greccia (u talijanskoj pokrajini Umbriji), da za slavlje Badnje večeri i za polnoćku pripremi jaslice sa slamom i da dovede vola i magarca. Te su noći muževi i žene, djeca, mladi i stari iz okolice sa bakljama u rukama i pjesmom na usnama pohitali u špilju Greccia. Mrkla i prohladna prosinačka noć odjednom je odjekivala radosnim pjevanjem i pretvorila se u oduševljeno blagdansko slavlje.
Preko mise Franjo je kao đakon pjevao evanđelje o Isusovu rođenju. Ime Isus izgovarao je silnim žarom. Svojom je propovijedi zapalio srca svih slušatelja koji su te svete noći intenzivno doživjeli susret s djetetom Isusom u štalici, na slamici. A nakon te svete i neobične polnoćke svi su bili oduševljeni Franjinom idejom, da baš tako treba slaviti Božić – rođendan Sina Božjega. Od tada su sva Franjina braća, nazvana po njemu franjevcima, najprije po svim europskim zemljama, a onda i na ostalim kontinentima u svim svojim crkvama svakoga Božića pravili jaslice žive ili s kipovima većim ili manjim uprizorujući tako Betlehem.
Sv. Franjo je htio istaknuti i naglasiti da su božićne jaslice istinska škola jednostavnosti i poniznosti, iskrene dječje prostodušnosti i nepatvorene ljubavi.
Izvor: fra-gimnazija-sinj.com