Ponukan člankom na portalu www.mandino-selo.com , a u svezi izgradnje mrtvačnice, htio bih
napisati osobno razmišljanje na gore navedenu temu.
Posebno mi je drago da se nakon toliko vremena i ta tema našla na dnevnom redu, jer izgradnja mrtvačnice
je jedan civilizacijski doseg, jedan standard koji je potreban svim ljudima pa tako i nama.
Ovdje mogu iznijeti neka svoja razmišljanja i iskustva iz Hrvatske, a na manje ili više sličan način se
rješavaju takvi problemi u zemljama Europe.
Nisam upoznat sa načinom kako Zakon u BiH regulira ovu problematiku, ali npr. Zakonom o
grobljima u Republici Hrvatskoj, groblje se definira kao ograđeni prostor zemljišta na kojem se nalaze grobna
mjesta, komunalna infrastruktura i u pravilu prateće građevine. Pratećim građevinama u smislu toga Zakona se
smatraju: krematorij, mrtvačnica, dvorana za izlaganje na odru, prostorije za ispraćaj umrlih i sl.
Odredbama Zakona o grobljima propisano je da se prateće građevine, pa tako i mrtvačnice, grade
unutar ograđenog prostora zemljišta koje čini groblje, dakle na groblju, odnosno izvan toga prostora ako je to
planirano prostornim planom Općine.
Prije Odluke o izboru lokacije izgradnje mrtvačnice trebalo bi razmisliti o kakvom i kolikom
građevinskom objektu (zahvatu) bi se radilo. Što bi ta buduća mrtvačnica trebala sadržavati. Po mome mišljenju
nekakav minimum bi bio:
– prostor hladnjače za smještaj lijesa sa pokojnikom do početka ispraćaja
– prostor odarnice
– prostor za svećenika
– prostor za okupljanje rodbine
– veliki natkriveni trijem za ispraćaj
– sanitarni čvor (muški, ženski)
– sanitarni čvor za osobe sa invaliditetom
– uređeno parkiralište
Ima toga još, ali bi po meni ovo naprijed napisano trebao biti minimum, ako ćemo se ozbiljno prihvatiti posla.
Slažem se, treba se sastati, ozbiljno razmisliti u kakav se projekt ulazi, što bi smo htjeli imati od sadržaja u
mrtvačnici, kolike su i kakve naše mogućnosti. Znači, trebalo bi izračunati koliko bi to zahtijevalo financijskih
sredstava, mogućnost izvora financiranja. Postoji li mogućnost da svako selo može financijski podnijeti jedan takav
građevinski zahvat, mislim da ne, ali nema ni potrebe.
Nakon što bi se izgradila mrtvačnica postavlja se pitanje troškova njenog održavanja. Možda ne bi bilo
loše razmisliti o jednoj ili dvije osobe koje bi uz naknadu radile u tom objektu a ti poslovi bi se odnosili
za potrebe sva četiri groblja (prihvat pokojnika, smještaj u hladnjaču, upis u grobni očevidnik, voditi
registar umrlih osoba, brinuti se o čistoći objekta i okoliša, itd.)
Kad se sve navedeno dobro protrese i odvagne treba razmisliti o izboru lokacije. U pravilu se mrtvačnice
grade u sklopu grobalja, ali ako je predviđeno prostornim planom općine, može i drugačije. Lijepa je gesta
svećenika koji dopušta izgradnju u crkvenom prostoru, neka većina odluči, ali mi je nekako prirodnije da to bude na
groblju, (dogovoriti se na čijem groblju, iako će taj dogovor čini mi se, biti vrlo teško postići), treba probati, možda
se ugodno iznenadimo.
U članku je objavljeno da selo Borčani već imaju izgrađenu mrtvačnicu. Nisam upoznat sa njihovim
rješenjem mrtvačnice, ali nisam siguran da imaju sve ove gore navedene sadržaje, i da li se taj njihov objekt može
nazvati mrtvačnicom u pravom smislu te riječi. Jer je pitanje ako nema minimum sadržaja, koliko će to zadovoljiti
potrebe za koje je namijenjena, i čemu je onda gradimo.
Mišljenja sam da praviti mrtvačnicu u svakom selu nije ni pametno, ni logično, niti je svako selo u
mogućnosti napraviti jedan takav objekt, niti u konačnici treba. Jedino ako se ne bi natjecalo u stilu one čija je
najlipša, najveća, itd.
Ivan Iko Vukadin