IZ ARHIVE: Vršidba na Kalčinoj Podvornici

objavljeno u: IZ ARHIVE | 0

Ova slika nastala je otprilike 1975.-76. godine u ljeto, a snimio ju je Vinko Ćokanov na Kalčinoj podvornici – vjerojatno je se izvlačio od posla, a stiskati dugme je oduvijek bilo lakše nego prevrtati slamu.

U to vrijeme su već traktori umjesto konja pravili krugove do iznemoglosti, tabajući žito dovezeno s Brdina, Prikača i Zabrnjica. Nakon što bi se – u našem slučaju Mijin plavi – traktor umorio, valjalo je prevrnuti prašnjavu masu i napraviti još nekoliko krugova, da teško zrnje ostane na guvnu, a lakša slama na površini. Poslije zadnjega kruga trebalo je odvojiti plivu od žita bacanjem drvenim lopatama kroz veliko sito, pokupiti plodove u vreće i otjerati sve to kod Ante Marijanova u mlin.

Bilo je jako prašnjavo, znojno i teško raditi takve poslove, pa nije Vinko bio jedini koji je se izvlačio, nego je i moja malenkost u pozadini začuđeno promatrala što to rade marljiva djeca (koju ne mogu prepoznati), Kovačuša i Mijo (u lijevom dijelu slike) i Ćokan i Šoljuša (sasvim desno).

Djeca koja su htjela ispasti marljivija od Vinka i mene (prepoznajem samo Ankicu koja je se stvarno trzdila i nije glumila za sliku da radi) uzimala su lopate i pravila se dobrima i poslušnima, a u toj glumaži prednjačili su Marinko i Tomislav. Jedino im je falio Ivan Bokanović – Bogu hvala da je bilo ljeto pa je on bio kod matere u Vedašiću, inače bi slika bila perfektna.

U pozadini se jasno prepoznaje prikolica s koje je valjalo skinuti još puno žita, barem za dva puna guvna, a malo dalje, na Seserovim i Ivića livadama, mogu se zamijetiti lijepo poredani plastovi slame. Ako netko pomisli da su Seserova čeljad bila marljivija od nas Joskanovića onda mogu samo navesti da se radi o površnoj interpretaciji povijesnih događaja, jer je ona osoba koja tako razmišlja zaboravila činjenicu da je Živko Miškov sa svojim traktorom uvijek bio jedan od bržih u selu, a u Ivićima je zahvaljujući njegovom prepunom kalendaru vršidba počinjala barem tjedan dana ranije nego u nas.

Dječurliju na slici ne mogu jasno prepoznati, svi mi se čini nekako slični, pa je ovo prvi put da i sam razumijem ljude koji su mijenjali mene i Marinka, iako sam ja oduvijek bio i ljepši, i stasitiji od njega.

Blago Vukadin