IZ ARHIVE: Mandoseljska prijateljstva

objavljeno u: IZ ARHIVE | 0

Tijekom godina svi mi u pravilu steknemo nekoliko prijateljstava. Neka potraju u jednoj fazi života, neka malo dulje, a poneka zauvijek, pa kada jedan takav prijatelj otputuje na onaj svijet s njim odlazi i dio nas. Uglavnom dugotrajna i iskrena prijateljstva počinju u djetinjstvu, kad manje glumimo, više se ljutimo i otvorenije se radujemo.

Jedno takvo „vječno“ prijateljstvo bilo je između našeg ćaće Ćokana i njegova pajde Joze Sesera-Jokula. U međuvremenu su obadvojica njih umrli, pa ako su ostali kao što su bili u vrijeme djetinjstva – priče o zgodama s ovcama, partizanima, ustašama, gradilištima i koječemu drugome smo tijekom zimskih večeri rado slušali – onda ni odgovornome svecu neće biti baš lako jer će ga sigurno negdje prevariti.

Mislim da su Ćokan i Jokul bili ista generacija, a ako je jedan mlađi od drugoga onda samo godinu dana. Odrasli su u svom Mandinu Selu, tamo su proveli djetinjstvo za vrijeme rata, a kad su se pomomčili krenuli su jednog ponedjeljka do našeg grada da se uslikaju, pa je tako i nastala ova fotografija snimljena otprilike sredinom pedesetih godina, još prije ženidbe jer inače ne bi imali noževe za pasom – da izgledaju ozbiljnije i starije.

Karirane košulje, uglačane frizure, ozbiljni pogledi, široke hlače i bijele cipele pokazuju njih dvojicu u pozi Jamesa Deana za kojega su tek kasnije čuli, ali koji je od njih prepisao držanje i postao slavan.

Prijateljstvo je potrajalo – kao što rekoh na početku – sve do kraja njihovih života, odnosno dok naš ćaća nije umro. Jokul ga je nadživio za više od dvadeset godina, a budući da je naša nova kuća odmah pored njihove on bi – dok je bio zdrav – čim bi čuo nečiji glas izišao vani i pitao za zdravlje djecu svoga pajde. Prije nekoliko godina je i Jokul umro.

Na drugoj slici iz zbirke Ane Jokulove prezimena Nevistić, udane na Kolo, su ona i naša sestra Marija ispred zavjese u pokušaju da kopiraju sliku svojih očeva. I ova fotografija je uspjela, ali će trebati još godina da postane onakva kakva je prva u nizu, no njih dvije su još mlade pa im ne treba zamjerati.

Na trećoj Aninoj slici je Marija, vjerojatno u Jokulovoj kući, a javna tajna je da je fotograf bio Vinko koji je zbog Ane često navraćao Jokulovici na kavu. Ana je se međutim zaljubila i udala za drugoga, unatoč Vinkovu talentu za slikanje, te mu ni prijateljstvo naših očeva nije moglo pomoći. Ali to je priča koja nema veze s ovim slikama.

Blago Vukadin