IZ ARHIVE: Kupljačice sijena

objavljeno u: IZ ARHIVE | 0

Ivan Paškin donio je ljetos puno slika nastalih prije skoro pola stoljeća, Miro Ivekov sve ih je uredno skenirao i opisao, pa tako naslov ovdje ovjekovječenog trenutka glasi: „Samo pripoznajem Šćetinu kći. I možda Papuša.“

 
Ne preostaje mi dakle ništa drugo nego početi s detaljnom analizom prikazanoga motiva.

 
Tri mandoseljske ljepotice jednog toplog ljetnog dana uzele su vile i grablje u ruke i dale se na posao. Livada na kojoj rade nalazi se pored Šarčeve ulice, na drugoj strani groblja, a u pozadini se prepoznaju dvori Banovi. Toliko o kraju.

 
No, tko su ove tri Mandoseljke? I čija je livada pored ulice?

 
Siguran sam da je Ivan u pravu za Šćetinu kći – crte lica su nezamjenjive pa bih se čak usudio reći da je cura s grabljama u ruci Gara Šćetina koja se je malo kasnije, kad je sijeno već bilo u plastu, udala za Barića u Podgaj.

 
Sasvim lijevo, sa šudarom na glavi, rekao bih da nije Papuša nego Mila Šumanovića, udana za Božu Markovića. Jesu li tog ljeta njih dvoje samo ašikovali ili su već bili vjenčani ne znam pa pitajte Božu, on sigurno nije zaboravio ništa.

 
Najviše glavobolje pričinila mi je međutim cura u sredini.

 
Po crtama lica rekao bih da se rado ili o Ljubi ili o Matiji, jednoj od kćeriju Šimuna Reze, obadvije udane u Livno. Ali otkud Rezina cura s vilama u rukama na sasvim drugom kraju sela? I tko je tajanstveni fotograf koji je možda bio motivacija za pokazivanje nove mode? Je li to Paškin sin osobno?

 
Tekst: Blago Vukadin Ćokanov
Foto: Ivan Šarac Paškin