IZ ARHIVE: Elektrifikacija sela

IZ ARHIVE: Elektrifikacija sela

objavljeno u: IZ ARHIVE | 0

U našem selu je „prosvitlilo“ početkom sedamdesetih godina (pred Božić 1972. godine), dakle prije puna četiri desetljeća, a vrijeme iščekivanja je se bilo jako oteglo, pa je utoliko veća bila radost i odraslih i djece kad smo konačno dobili struju.

Godinu dana prije nas je Kongora priključena na električnu mrežu, u to vrijeme su u našem selu postavljali bandere, gradili trafostanicu i provodili kablove do kuća, odnosno do brojača ili satova kako smo ih zvali. Instalacije po kućama su pravili razni majstori, a u našem susjedstvu je, na zadovoljstvo domaćina i domaćica, taj zahtjevni posao odradio pokojni Paće.

Cijelu godinu dana su Mandoseljani uvečer gledali u pravcu osvijetljene Kongore, odakle je dopiralo provokativno svjetlo, a onda je ipak došao taj veliki dan, ovjekovječen na ovim Begovićevim slikama.

Pokojni Bego je, kao predstavnik sela, s bocom ljute u rukama svečano okrenuo prekidač u trafostanici i struja je počela teći od Banove do Rezine kuće. Te večeri su svi Mandoseljani upalili vanjsko svjetlo, žarulju uljepšanu bijelim, okruglim lusterom, da bi pokazali Kongoranima kako je naše selo puno ljepše od njihova.

Na slikama velike svečanosti u našem malom selu nalaze se veseli Mandoseljani, koje mi je nakon puno godina teško prepoznati, pa neka se oni sa slika, čije ime nije navedeno ne ljute na mene, nego na godine koje su ih promijenile. Na prvoj slici s desne strane je pokojni Paško Šarac, pored njega Banov momak Slavko, iza njega mlađi mu brat Branko koji velikim očima razgleda čudo neviđeno, dok se pokojni Bego divi struji i veseli da više ne mora gasiti radio kad se isprazne baterije, a Ivan Šarčev već planira kako će on u Lukinoj kući uvijek palit i gasit svjetlo. Momak u svijetlom puloveru, pored Ivana, mogao bi biti njegov stariji brat Jozo.

Na drugoj slici je razdragana mandoseljska mladost, u prvom planu Marko Šarac s punom frizurom (preminuo u ljeto 2016.), a u pozadini razdragana djeca od kojih nažalost mogu prepoznati jedino (opet) Slavka Banova i Ivana Šarca. Ako se ne varam onda je na slici, iza male Slavkove i krupna glava Đeme Dilavera.

Blago Vukadin