IZ ARHIVE: Bože Marković Bego (1912.-1982.)

objavljeno u: IZ ARHIVE | 0

Bože Marković, sin Mije Markovića i Anice rođ. Krstanović, svjetlo ovoga svijeta ugledao je 15. siječnja 1912. godine. Kršten je četiri dana kasnije, dakle 19. siječnja, a krstio ga je fra Bazilije Senjak. Kum mu je bio imenjak i prezimenjak (ne znam što su u rodu!) – Bože Marković. Oženio se Anicom rođ. Kovčo iz Letke, s njom je dobio petoro djece od kojih je jedino njihov najmlađi sin Ivan živ i zdrav. Bego je umro 28. kolovoza 1982. godine a dan kasnije pokopan je u groblju u Mandinu Selu. Sprovodni obred vodio je tadašnji župnik, nedavno preminuli, fra Petar Vlašić.

O Begi je na ovoj našoj stranici već bilo riječi u dvije priče, u jednoj mojoj pripovjetci o Beginom disku te u tekstu urednika naše stranice Ivice Šarca prilikom objavljivanja slike njegove stare kuće. Ivica je tom prilikom naveo sljedeće:

”Tog starca nisam mogao upamtiti zbog velikog sraza u godinama. No prema kazivanju moga oca, u čijem sam naručju bio na Beginu sprovodu 1982. godine, u trenutku polaganja njegova lijesa izgovorio sam sažaljivo:“ Što ćemo sad? Nema više Bege. Morat ćemo kupiti drugoga.“  Dakle,  sam sam kao dijete prepoznao dobrotu ovog čovjeka.”

Druga slika iz opširne Begovićeve zbirke, nažalost malo oštećena i jedna od starijih na ovoj stranici, prikazuje pok. Begu u odori vojske bivše kraljevske Jugoslavije kratko pred početak Drugog svjetskog rata, nekako po motu ”Vrijeme prolazi, države se mijenjaju, a Mandino Selo i Mandoseljani ostaju.”

Tekst: Blago Vukadin

Foto: Čikica