IZ ARHIVA NAŠIH OGNJIŠTA: rujan – listopad 1977., god VII., broj 5 (41), str. 14

objavljeno u: NAŠA OGNJIŠTA | 0

U zadnje vrijeme svakog ljeta slavimo u našim krajevima priličan broj mladih misa. To su, dakako, uvijek posebni doživljaji, ali za mnoge već postaju i posve obični događaji. Međutim, mlada misa hercegovačkog franjev­ca fra Luke Zorića, koju je slavio u rodnom selu Crvenicama 7. kolovoza 1977., po mnogočemu je bila iznimno mladomisničko slavlje. Prije svega po činjenici da je mladomisnik član neobično brojne obitelji. Njegovi su ro­ditelji Ivan i Anđa imali ukupno sedamnaestero (17) djece, od kojih je petnaestero živih. Premda raspršeni diljem svijeta svi su se oni dobro udomili, svi ostali čvrsti u krš­ćanskoj vjeri i svi se sa svojim obiteljima okupili na mladomisničku svečanost svoga brata. Jedanaestero braće i četiri sestre! 

Po­sebna je zanimljivost svakako i u tome što u mladomisnikovu rodnom selu nije bilo mla­de mise gotovo stotinu godina. Ali kao da se fra Lukinim slavljem htjelo sve propušteno nadoknaditi. Na misnom slavlju u mjesnom groblju okupilo se toliko mnoštvo vjernika da to do sada nije zapamćeno. Propovijedao je zanosno, jezgrovito i uvjerljivo fra Klement Galić. 

I uzvanika na svečanom objedu bilo je nezapamćeno mnogo. Ali svi su, opet kao rijetko gdje bili veoma brzo i spretno posluživani. Poslužitelji su bili iz najuže mladomisnikove rodbine: braća, sestre i nevjeste. Za ovu prigodu stigao je i mladomisnikov profesor Schroeter iz Njemačke, da uzveliča slavlje svom donedavnom studentu. 

Za objedom su se izredali mnogi govornici i izrekli mnogo lijepih prigodnih misli. Među njima: fra Ivo Bagarić, fra Ferdo Vlašić, fra Bono Krndelj i spomenuti profesor Schroeter. Njemački je profesor govorio na svom materinskom jeziku. Ali motreći nepreglednu kolonu automobila s njemačkom registracijom, on je u jednom trenutku duhovito primijetio: „Pa ovdje i ne treba prevoditelj. Sudeći po registracijama automobila, sav vaš svijet znade njemački!« 

Ipak, nazočnih su se posebno dojmile riječi odseljenog mještanina Marijana Bagarića. U svom snažnom i misaonom govoru on je među ostalim kazao: »Dragi mladomisniče, ti si se trudio da u gimnaziji i na fakultetu dobiješ dobru ocjenu, i to je u redu. Ali sada ima netko drugi kod kojega je mnogo važnija trica nego profesorova petica! To je naš kršćanski puk, koji se iz dana u dan opaljen suncem i vjetrom bori za goli život, ali jednako tako i za svoju vjeru. On će te ocjenjivati po tome kako budeš Evanđelje propovijedao i po njemu živio. Život svećenički izuzetno je težak, ali treba ustrajati kao što su na tlu naše Herceg-Bosne ustrajali naši franjevački svećenici te sačuvali vjeru i narod na ovom tlu. Oni nisu imali mogućnosti kakve mi imamo, ali su znali trpjeti i ustrajati, pa neka ti budu uzori.« 

Ovo nezaboravno slavlje završene je mladomisnikovim zahvalnim govorom u kasnim popodnevnim satima.

 

Na fotografiji mladomisnik s roditeljima, braćom i sestrama!

 

Priredila: Marija Majić