IVAN LOZO: Humski vojvoda, duvanjski knez i gospodar grada Roga Ivan Semković  (* oko 1380. † iza 1420.)

IVAN LOZO: Humski vojvoda, duvanjski knez i gospodar grada Roga Ivan Semković (* oko 1380. † iza 1420.)

objavljeno u: POVJESNICA | 0

Prvi Semković kojega susrećemo sa vojvodskom titulom je knez Ivko (Ivan), spomenut 1417.g. u povelji kralja Stjepana Ostoje. Tada se obitelj dijeli na dvije grane. Župani Semkovići dalje su ostali stolovati u dvoru uz potok danas zvan Seget, sudeći po svemu u današnjem selu Blažuju. Potok i prostor oko dvora vremenom se prozvao Županjac, današnje Duvno ili Tomislavgrad. Tamošnja grana Semkovića prozvala se “Županović od Županjca na Duvnu”. Vojvodska grana Semkovića stolovala je u plemićkom gradu Rogu povrh današnjeg duvanjskog sela Roško Polje.

Teško je odgovoriti na pitanje kada je Ivan stekao vojvodsku čast i dužnost. To se najvjerojatnije moglo dogodilo 1403./1404.g. kada su odnosi u Bosni bili narušeni. Tada je kralj Stjepan Ostoja knezu Pavlu Klešiću oduzeo posjede i vojvodsku čast. Kralj je ubrzo bio prinuđen Pavlu ponovo priznati vojvodsku čast i vratiti mu njegov glavni grad Glamoč te dio ostalih posjeda. Očito je došlo do nekog kompromisa jer se nakon toga paralelno s vojvodskim titulama javljaju duvanjski Semkovići i glamočki Klešići. Čini se da je od tada vojvodstvo Klešića obuhvatalo samo prostor sjevernog dijela “Zapadnih strana” (livanjsko-glamočki kraj i Grahovo), a vojvodstvo Semkovića opasavalo južnoistoči dio (duvanjsko-kupreški kraj). U novoformirano vojvodstvo Semkovića ušli su i dijelovi sjeverno-zapadnog ruba Huma, naime Rakitno, Blidinje i Drežnica; možda i Rama. Taj prostor gotovo upravo odgovara prostoru tadašnje roško-duvanjske biskupije. Vojvodstvo Semkovića priključeno je Humskoj zemlji, starohrvatskom Humskom kneštvu još iz vremena Trpimirovića. Ako Ivan vojvodsku titulu nije stekao 1403./1404.g. najkasnije ju je stekao na početku druge vladavine kralja Stjepana Ostoje (1409.g.). Dopušteno je zaključiti da je Ivan već po svojoj visokoj tituli i funkciji vojvode bio član krunskog vijeća (barones regni), čije su ovlasti bile veće od Stanka/Sabora.

hrvoje

Hrvoje Vukić-Hrvatinić, veliki vojvoda bosanski, knez Donjih kraja, hrvatski ban i herceg Splitski

suvremenjak humskog vojvode, duvanjskog kneza i gospodara Roga Ivana Semkovića

 

O vojvodi Ivanu gotovo da nema izravnih podataka u izvornoj građi. Sigurno je da je tri puta bio svjedokom u kraljevskim poveljama. Prvi put se spominje u povelji kralja Stjepana Ostoje 1417.g., zatim 1419.g. u povelji kralja Stjepana Ostojića, te posljednji put 1420.g. u ispravi kralja Tvrtka II. Kotromanića. U jednom od predhodnih članaka iznio sam tezu da je Ivanova žena bila iz kuće humsko-primorskih vojvoda Jurjević-Radivojevića. U historiografiji se do danas drži da je Ivan bio oženjen sa Jelenom Semković. O tome nikako ne može biti govora.

U oporuci bivše bosanske kraljice Katarine iz 1478.g. spomunju se i njezine dvorske dame Marija Mišljenović Jurjeva i Jelena Semković Ivanova (Augustino Theiner, “Vetera monumenta Slavorum meridionalium I., Roma 1863., str. 510). U historijografiji se drži da su Marija i Jelena bile kćerke kneza Jurja Mišljenovića, a Jelena žena vojvode Ivana Semkovića (Irfan Teskeredžić, “Dvorske dame u srednjovjekovnoj Bosni”, u: Travaux III., Sarajevo 2014.). Sama ćinjenica da se Ivan posljednji put spominje 1420.g. a da je Jelena umrla nakon 1485.g. upućuje na zaključak da mu je bila kćer a ne žena. Testament kneginja Marije Mišljenović Jurjeve sastavljen 1485.g. u Rimu nedvojbeno otkriva da joj je Jelena Semković Ivanova bila sestra (Neven Islamović, “Fragment o familiarima Hrvatinića u Dalmaciji i Hrvatskoj”, Sarajevo 2010.) i da je Marija imala sina Petra Mišljenovića (Đuro Tošić, “Bosanska kraljica Katarina (1425-1478)”, u: Zbornik za istoriju Bosne i Hercegovine 2, Beograd 1997, str. 109.). Slijedom toga držim dokazanim da se Marija Mišljenović Jurjeva identificirala preko svoga muža kneza Jurja Mišljenovića iz roda Čubranića sa izvora Cetine. Njezina pak neudata sestra Jelena identificirala se preko oca, humskog vojvode, duvanjskog kneza i gospodara grada Roga Ivana Semkovića.

O kćeri vojvode Ivana, zaboravljenoj kneginji Mariji, koja je svoj hrvatski naroda i crkvu u Hrvata zadužila do dana današnjeg, biti će riječi u jednom od slijedećih članka. Osim kćeriju Marije i Jelene Ivan je imao sinove vojvodu Sladoju i knezove Grgura i Ulriha. Za sinove mu doznajemo iz već spomenutog pisma pape Nikole V. upućenog 19. lipnja 1447g. njima.

 

Poljica Imotska – Koeln, 22.02.2018.

Ivan Lozo