Veli moj prijatelj Ante, koji, kako kaže, redovito čita moje tekstove:
-Bariša, ponovi češće u svojim tekstovim nešto što smatraš bitnim i pohvali ponekad nešto što je dobro učinjeno.
-U pravu si, prijatelju, iako ti znaš da se ja ne volim ni u čemu ponavljati. A što se tiče pohvale nekom dobru, nekom dobrom dilu, ne volim to činiti jer se činjenje dobra kod normalnih ljudi podrazumjeva. Ja o zlu, zlodilu, češće pišem da bi ga dobri ljudi lakše uočavali i iskorjenjivali.
U tom smislu sam pito našeg Tuđmana, na konferenciji za tisak uoči nove 1993. godine: Predsjedniče, zašto moramo oslobađat oslobođeno, dokazivat dokazano i branit obranjeno. Više od petnaest minuta je odgovaro na moj upit (nikad o Hercegovcima nije govorio pohvalnije) ali mi nije zadovoljavajuće odgovorio. Kao da mi je htio reći: to nam je trajni zadatak.
Triba pošteno priznat da su Tuđmanovi sljedbenici napravili mnogo dobrih dila za hrvatski narod i Hrvacku, ali i bezbroj loših poneseni onom Serenaderovom: Drpaj stari koliko možeš, ko zna dokle će ovo trajati. Zar triba pohvaliti pristupanje Istanbulskoj konvenciji, Marakeškom sporazumu, koaliciju s četničkim SDS-om, prodaju strancima kapitala koji je koštana srž nacije, poticajnu zamjenu stanovništva (Hrvati iz Hrvacke masovno odlaze a svakovrsno stanovništvo iz Evrope, Azije i Afrike u Hrvacku obnoć i obdan ulazi)…
Takvo služničko ponašanje vlasti u Hrvata dovelo je do pravog građanskog rata u kojem se puca ričima a ne oružjem. Zar prostački napadi predsjednika Države na hrvacke nacionalne svetinje i na predsjednika hrvacke Vlade, i njegovi nekulturni odgovori na te napade, nisu ratnički govori. Ne znam točno za koga ta dva komita ratuju , ali znam da je takvo ponašanje protiv interesa hrvackog naroda i Države. Takav je najčešće, nažalost, i govor i ponašanje nekih pozicijskih i mnogih opozicijskih likova u Zagrebu i Hrvackoj. Po Zagrebu se briše sve što je imalo hrvacko, od ulica do fasada; po čijem nalogu to radite bando titoistička? Jeste li svjesni posljedica takvih aktivnosti? Hvala Bogu, još niko nikoga nije, koliko znam, ubio zbog toga što se ne boji reći da je Hrvat, što voli Hrvacku, što je (ZDS) za dom spreman. Ali ako se ne zaustavi ovaj histerični jugočetnički napad na sveti hrvatski pozdrav Za dom spremni, bojim se da će biti pucanja i iz oružja. Ne smeta jugočetnicima ZDS, nemojmo se zavaravati, nego država Hrvacka. Toliko je ta sveobuhvatna akcija protiv za dom spremnih Hrvata ojačala da su i hercegovački fratri izbrisali iz popisa za eventualnu beatifikaciju 66 hercegovačkih fratarskih mučenika ni manje ni više nego 16-storicu jer su bili za dom spremni u ono vrime. Ako je to istina, neka te je sram fratre koji si to učinio.
Ako ovako nastave globalisti (koji su gori nego fašisti, nacisti i komunisti zajedno) oni će i našu dragu Gospu proglasiti nepoželjnom jer je na nevidljiv i vidljiv način pomagala u Hrvackom obrambenom ratu za dom spremnim Hrvatima.
Štioci moji, ili će ZDS svak moći, bez kazne, kad god hoće i di god hoće, izgovarati, ili neće bit hrvacke Hrvacke. Marijačićevim ričnikom rečeno: ili će se viti il nas neće biti. Kategorički tvrdim da Hrvatima vladaju jugoslaveni i četnici i oni koji su s njima dobri. Blagi hrvatski narode, zar to ne vidiš i zašto to trpiš? Ako je ministar Đavlinović radio za KOS, kako se možemo nadati da će on danas raditi za HOS – hrvacke oružane snage. Progledaj već jednom svašta trpeći hrvatski narode!
Euronova vlast najprije dopusti da se pivaju hrvacke i Tomsonove pisme, a onda hapsi i nemilosrdno kažnjava one koji su pivali. Kako je to moguće, reko bi slovenski književnik Jože Javoršek.
Kome god se čini da je ovaj moj tekst preoštar, neka pogleda snimak prosvjeda desetak jugočetničkih stranaka i strančica na Trgu sv. Marka 17. 02. 2024. u Zagrebu. Sudionici tog skupa neće se libiti i pucati u one koji se ne boje bit Hrvat čim im se ukaže prilika. Taj prosvjed bi tribalo prikazivati na tv. ekranima barem jedanput godišnje da se vidi ko je ko i šta je što u Lipoj našoj. Isto bi tribalo činiti i s onim prosvjedom na Cvjetnom trgu dok je Tuđman otrovan odumirao u američkoj bolnici.
Ne nasjedajte, prijatelji moji, na globalističku podjelu na live i desne; kod nas Hrvata postoji samo podjela na Hrvate i antihrvate, na nacionaliste i globaliste, na kršćane i antikriste. Davno sam se (2000.) knjigom pito Čija je naša država, a danas konstatiram da je naša država samo formalno a ne stvarno naša.
Tolike ovlasti dati Vlahosrbima može samo onaj koji ne želi da Hrvacka postoji; to je isto kao kad silovana silovatelja hrani i financira. Jeste li vi, koji toliko njih sponzorirate, ludi ili se pravite da ste ludi?
Split, Rijeka i Osijek su se donekle oslobodili antihrvackog utjecaja, ali Zagreb je kao i 1945. kapitulirao. Kako su Bradašević, Gobac i Drobac pokušali otkazati, protivno dopuštenju hrvacke Vlade, doček naših brončano srebreno zlatnih rukometaša na Jelačićevu trgu u Zagrebu 2. veljače 2026. zbog toga što su oni zatražili da im Tomson piva? Otkud im tolika hrabrost? Jadni ti smo mi sve dok takva Šoroševa sekta vlada Zagrebom. Mi Zagrepčani moramo pod hitno osloboditi Zagreb svim mogućim sredstvima jer nam je otet, okupiran, deformiran, dehrvatiziran… Zagrebom, a i Hrvackom, svakodnevno kolaju raznobojni nedobronamjerni ljudi. Invazija migranata i militanata, s Đavlinovićevim dopuštenjem, je nepodnošljiva. Kad ćemo ih potjerati tamo odakle su došli? Zlonamjerni su svi oni koji ih neopravdano useljavaju. Za Hrvacku su Hrvati stoljećima, a vrlo ritko stranci, krv prolivali.
Još 2014. sam knjigom Spustila se gusta magla upozorio da se moramo rastati od lažnih uzora, nejakih ideala, i od idola, da bi opstali i časno trajali.
Poštovani hrvacki branitelji, ma čiji sinovi bili, ne razdvajajte se, ostanite zajedno, cili. Sinovi hrvackih branitelja, zar su se vaši očevi za ovakvu Hrvacku borili, šta čekate? Dokažimo svima koji su protiv naše domovine, koja je na tri dila razdvojena, da smo za dom spremni, prijatelji mili.
Zagreb, 20. veljače 2026. B a r i š a
