Ima jedno mjesto na koje cijelu godinu jedva čekamo zajedno otići. Gospi u Ramu. Imaju i putovi do tamo kojima rijetki hode. Ovaj put preko Vran-planine.
Takva mjesta i putovi nas drže. Zbog takvih stvari preživljavamo. Hodajući njima odmorimo glavu, srce i oči. Odmore nas mirisi prirode, ljudi, smijeh.
Najviše nas odmori Ona, ali ne kad nas dočeka na cilju, nego kad je susretnemo usput u dobronamjernosti i srdačnosti ljudi.
I to je možda najbitnije. Vidjeti da ima još puno dobrih ljudi. Dovoljno za preživjeti iduću godinu. Možemo mi moliti, postiti, odlaziti na hodočašća, ali uzalud nam sve ako se u nama ne dogodi onaj mali pomak koji će nas odvesti prema susretljivosti, strpljivosti, tolerantnosti, empatiji. Ako se to ne dogodi sav napor nam je samo za slike i statuse. A za preživjeti i živjeti cijelu godinu potrebno je ipak malo više od toga.
PD Orlova stina
