DUVNO U ZADNJEM DESETLJEĆU KOMUNISTIČKE VLASTI (kraj)

objavljeno u: NOVOSTI | 0

Zaključak

Smrću Josipa Broza s političke je scene nestao najveći autoritet i jedini arbitar u sve dubljim prijeporima među jugoslavenskim komunistima. Nesigurnost i strah zahvatili su sve strukture vlasti. To se posebno intenzivno osjetilo u SR Bosni i Hercegovini. Događaji u Međugorju iz ljeta 1981. dodatno su zaoštrili sukob između dijelova Katoličke crkve i komunističke vlasti u Hercegovini. To je u isto vrijeme značilo i pojačan pritisak na “hrvatski nacionalizam”. Uhićenje i osuda nekolicine hercegovačkih franjevaca iz samostana u Duvnu te zabrana izlaženja tamošnjeg časopisa Naša ognjišta nametnuli su Duvnu političku stigmu katoličkog klerikalizma i hrvatskog nacionalizma. Duvno je preuzelo ulogu neprijateljskog žarišta koja je do tada pripadala Lištici (odnosno Širokom Brijegu). Političko jednoumlje, identitetsko nasilje, gospodarsko zaostajanje, represija i nepostojanje perspektive izazivali su kod dijela stanovništva prkos i politički neartikulirane prosvjede. Najviše su se bunili mladi ljudi, srednjoškolci, studenti, nezaposleni radnici. Pobuna se izražavala pjesmom, crtežom, parolom, psovkom ili nekim sličnim činom, najčešće izvedenim usput, u afektu, bez prethodnog plana ili postavljenog cilja. Komunistička vlast reagirala je uporabom sile – SDB, milicija, tužiteljstvo, sud. Bio je to uhodan slijed kojim su prolazili politički heretici. Da bi se oštre kazne “okorjelim srednjoškolcima” i opijenim mladićima mogle pravdati pred javnošću, po pravilu bi ih se optužilo za “fašizam” i tražila bi se i uspostavljala “veza” s franjevcima iz samostana u Duvnu, “maspokovcima” iz SR Hrvatske ili političkom emigracijom diljem svijeta. Tek što je pao Berlinski zid, u Duvnu su izbili masovni prosvjedi protiv jugoslavenske komunističke vlasti. To su bili prvi otvoreni i masovni antikomunistički prosvjedi (barem oni s hrvatskim predznakom) u socijalističkoj Jugoslaviji i zato nije čudno što su im vladajući komunisti posvetili toliku pozornost te na njih tako žestoko reagirali, posebno ako se ima na umu sva složenost situacije u zemlji i sve ono što se istodobno događalo diljem Istočne Europe, od Mađarske preko Poljske, Istočne Njemačke,Bugarske pa do Rumunjske.

(kraj)

Izvor: Ivo Lučić, ČSP, br. 3., 571.-602., Duvno kao žarište “hrvatskog nacionalizma i katoličkog klerikalizma” u zadnjem desetljeću komunističke vlasti, Zagreb, 2012