DUVANJSKI POJMOVNIK: Nazor (Nȁzōr)

objavljeno u: DUVANJSKI POJMOVNIK | 0

U duvanjskom govoru puno je turcizama, a bezbeli da je nazor (na silu, na snagu…) jedan od najčešćih. Učene glave kažu da ovaj pojam izvorno dolazi iz perzijskog, a Turci su ga donijeli na ove prostore (nek’ su i oni nešto donijeli).

Što bi značilo nazor dobro je objasnio jedan mali Bukovičanin. Fratar ga je pitao zašto se prva jutarnja misa zove zornica, a mali je samouvjereno odgovorio: Zato što nas tada mater nazor diže. Ova se riječ toliko raširila da je i naša Deseta bojna nosila popularni naziv nazor – bojna (ovaj naziv nikako nije po velikom hrvatskom pjesniku V. Nazoru).

U duvanjski svakodnevni govor slilo se riječi sa svih strana svijeta. U par rečenica kojima naš čovjek opisuje svoju standardnu nevolju leksički se susreću cijela Europa i pola Azije, a s njima i naša povijest od stoljeća sedmog: «Trefio sam u čaršiji neku ekipu, ne daju ić. Skuvali gulaš, vele paprike, ali nazor moraš… Onda okrenuli po rakiji, dobru sam grapu izio. I kad sam kreno kući – belaj. Odnilo me u fošal, karter probio, felge i getribu odvalio…»

Kad bismo pokušali tuđice razvrstati po porijeklu imali bismo da nam je ekipa došla iz Francuske, a trefiti je germanizam uvezen iz njemačkog, kao i felga i getriba. Gulaš i papriku su nam dovezli Mađari, a izgleda da su oni papriku prije toga kupili od Latina i Grka. Riječi grapa i fošal smo vjerojatno naslijedili od Mlečana, a čaršija, rakija i belaj, kao i sve druge belaje, od Turaka (izgleda da su oni rakiju kupili od Arapa, a čaršiju prvo vidjeli kod Perzijanaca). Karter je naš anglosaksonki prijatelj (prvi zariba čim neki belaj krene). Možda smo gdjegod u ovoj ad hoc analizi pogriješili (neka nam stručne osobe iz ovog područja ne zamjere – ispravke rado prihvaćamo), možda nam je štogod promaklo, ali nećemo to sad tražiti nazor.

 

Tekst: M.P. i T.M.

Ilustracija: M.P.