DUVANJSKA PREZIMENA: Vukadini

objavljeno u: DUVANJSKA PREZIMENA | 0

Danas Vukadini na duvanjskom području žive u Mandinu Selu (13 obitelji), Seonici (10 obitelji, 53 člana), Omolju (6, 27), u Tomislavgradu (3, 15) i Šujici (1, 7).

Prezime je nastalo od osobnog imena Vukadin, jednog od mnogih što u osnovi imaju imenicu vuk.

Starinom su iz Seonice. Prvi spomen je od 22. srpnja 1735. godine, kada je u sklopu svog pastirskog pohoda staroj Duvanjskoj biskupiji makarski biskup Stipan Blašković boravio u Seonici i odsjeo u kući Petra Vukadinovića.

Tog domaćina biskup fra Pavo Dragićević 1741/42. godine smješta u Omolje (u izvorniku Omuglina = Omuljina), pri čemu je Seonice “žrtvovana”; u Petrovu susjedstvujoš su dvojica Vukadina: Mate s 22-članom i Ivan s 20-članom obitelji; u dvama duvanjskim spojenim selima Oplećani-Vadešić dom ima 9-člana obitelj Šimuna Vukadinovića. I dva spojena livanjska sela Guber-žabljak udomila su 7-člano domaćinstvo Stipana Vukadinovića.

Istodobno u Rakitnu obitava 11-člano kućanstvo Mate Vukadinovića.

U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića 1768. godine u Rakitnu više ne žive Vukadinovići,. ali su obilato zastupljeni u svojoj starini, u Seonici: Mijo (15 članova u obitelji), Mate (8) i Petar (6); u Borčanima je 9-člano kućanstvo Lovre Vukadinovića; u Letki je dom ll-člane obitelji Stipe Vukadinovića. Livanjskih 17-Današnji Vukadini na livanjskom području nisu potomci spomenutog Tome, jer su u svoja sadašnja obitavališta – Srđeviće, Podgradinu i Gornje Držanlije doselili oko 1815. godine iz Duvna, a u Gornji Žabljak i Grboreze stigli su iz Srđevića. U Uzdol, župa Rama oko 1870. Godine doseljavaju također iz Duvna.

Godine 1761. godine Vukadini se pojavljuju s jednom obitelji u Biorinarna, u Imotskoj krajini, što je potvrđeno u Stanju duša župe Ugljane, kojoj su tada pripadale Biorine.

U Vinjanima Vukadini se javljaju 1801. godine. “U mrtvaru je 1844. godine zapisana smrt Mate Vukadinovića Radata. Prema predaji od Duvna je došla udovica Vukadinovića sa dva sina i udala se za Radata.

Godine 1876. živjele su (u Vinjanima) dvije obitelji Vukadina.

Na kuprešku su visoravan doselili Vukadin i rečeni Romići “po svoj prilici u Bili Potok, negdje između 1756. , kad prestaju sačuvane skopaljsko-kupreške matice i fatalne godine 1762., kad je u obrani svoje nevinosti ubijena djevojka – mučenica Iva Romić kojoj i danas nakon više od dva vijeka, narod hodočasti grob. Preostaje pitanje, zašto onda popis iz godine 1768. ne bilježi na Kupresu obitelj Romić? Odgovor daju skopaljske matice krštenih od 15.8.1762. godine br. 35. Tada je fra Martin Jakić “de Kottor” (iz Kotor Varoši) krstio Magdalenu kćer Ivana Vukadinovića “de Cupris” (iz Kupresa) i žene mu Cvite rođene Bašić iz Ugljana. “

U razdoblju od 1760. do 1815. godine Vukadini postaju stanovnicima u 6 mjesta na derventsko-plehanskom području: Žeravac, Višnjik, Bukovica, Johovac, Živinice i Foča. 1766. u Žeravac je doselio Ivan Vukadin “od Duvna”; u isto selo 1783. godine stiže Petar Vukadin i žena mu Jurka rođena Šutić “iz Roškog Polja”; 1812. godine doselila je Ruža Vukadin “od Duvna”; u Foču je 1814. godine došao Jakov Vukadinović rečeni Lendić “iz Imotske krajine'”

I kad je riječ o Vukadinima iz sjeverne Bosne, onda evo i jedne zanimljivosti, koju je zabilježio ljetopisac Franjevačkog samostana u Kraljevoj Sutiski fra Bono Benić: “1752. godine poturči se na nesrićno na svrsi aprila, po prilici, fra Jozo Vukadinović, s Velike rodom. Ovi novi Turčin učini nadit sebi ime Alija, ter bi ga zvali ljudi Del Alija … Del Alija, kad se nješto ositi (aman bijaše opčinjen od bula) onda uteče priko Save, hvala gospodinu Bogu.”?

Pripadnici ovoga roda danas su se posve opredijelili za kraću inačicu prezimena – Vukadin.

Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.