DUVANJSKA PREZIMENA: Špikići

objavljeno u: DUVANJSKA PREZIMENA | 0

Danas na duvanjskom području Špikići žive u Borčanima (4 obitelji).

Nastali su od starog roda Bošnjaka, kojih samo ime ukazuje da je riječ o doseljenicima iz Bosne, dakako najčešće i različita krvnog podrijetla.

U popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika iz 1741/42. godine biskup je fra Pavo Dragićević zabilježio na duvanjskom području 16-članu obitelj Marka Bošnjaka (Marcus Bosgnach) u Sarajlijama, a u Prisoju 7-članu obitelj Šimuna Bošnjaka.

Biskup fra Marijan Bogdanović 1768. godine ne zatiče u Prisoju već u obližnjem livanjskom selu Mišima pripadnike roda Bošnjaka (6-člana obitelj Ante Bošnjaka), ali Bošnjaci ostaju u Sarajlijama (lO-člano domaćinstvo Stipana Bošnjakovića), dok se prvi put javljaju u Borčanima, i to 10-člano kućanstvo Mije Bošnjakovića (Michael Bosgnakovich).

Ovaj domaćin je predak barem dijela duvanjskih Bošnjaka i svih Špikića.

Umjesto dotadašnjeg isključivog prezimena Bošnjak u maticama stare župe Seonice od 1878. godine pojavljuje se sve češće prezimenska kombinacija Bošnjak-Špikić i Špikić-Bošnjak, U razdoblju od 25. Siječnja 1882. do 19. kolovoza 1899. godine u matici krštenih pojavljuje se prezime Bošnjak-Špikić, a dva puta i prezimenski oblik Špikić-Bošnjak.

Krstitelj fra Silvestar Vasilj 1896. godine obavio je tri krštenja i dva je puta upisano prezime Špikić-Bošnjak (Anica kći Ivana Špikića-Bošnjaka i majke Jele rođene Krajinović iz Omolja, te Jozo sin Petra Špikića-Bošnjaka i majke Marije rođene Radoš iz Crvenica), a jednom je upisano prezime Bošnjak-Špikić (Anica kći Marka Bošnjaka-Špikića i Anđe rođene Šekelja iz Tornića-Brišnika). Zanimljivo je spomenuti da je AniciBošnjak-Špikić kuma bila Matija Špikić iz Borčana.

Prvi krštenik s prezimenom Špikić je Iva kći Andrije Špikića i majkeAnđe Šarić iz Bučića (Mesihovina). Krštenje je obavljeno 21. prosinca 1878. godine, a krstitelj je bio domaći sin fra Paško Radoš. Zanimljivo je spomenuti da je u rubrici opaska uz ime Ive Špikić dodano i Lauš-Špikić, što je vjerojatno obiteljski nadimak dijela Špikića nekoć Bošnjaka. Na drugo krštenje s prezimenom Špikić trebalo je čekati do 19. kolovoza 1899. godine, kad je upisana Manda kći Petra Špikića i majke Matije rođene

Radoš iz Crvenica. Zanimljivo je spomenuti da čak 1914. godine imamo jedno krštenje s prezimenom Bošnjak-Špikić a 1915. godine pojavljuje se i jedan krštenik s prezimenom Špikić.

Špikići su se za novo prezime posve odlučili prijelazom Berčana u novoutemeljenu župu Kongora 1917. godine.

Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.