DUVANJSKA PREZIMENA: Ramljaci

objavljeno u: DUVANJSKA PREZIMENA | 0

Danas na duvanjskom području Ramljaci žive u Seonici (3 obitelji, 19 članova).

Starinom su iz stare župe Rama, iz sela Proslapa, gdje su imali prezime Milas(ović), a dio ih se kad su iz Rame doselili u Čitluk pokraj Posušja nazvao Ramljacima.

U popisu bosanskohercegovačkih’ Hrvata katolika 1741/42. godine biskup je fra Pavo Dragićević u Proslapu zatekao jednu Milasovu kuću – Petrovu s 14 članova, auTihaljini lO-člano domaćinstvo Nikole Milasa, dok su u Čitluku pokraj Posušja dom imale dvije obitelji: 18-člana Filipova s prezimenom Milas i 17-člana Vidova s prezimenom Ramljak. S Milasima-Rarn1jacima ne treba miješati 21-članu obitelj Andrije Ramljakovića koju je 1708. godine zabilježio biskup fra Marijan Bogdanović u Rujanima pokraj Livna.

Da su Milas(ovići) i Ramljaci isti rod potvrđuje fra Jeronim Vladić koji obavještava da 1773. godine Uprava Franjevačke provincije Bosne Srebrene “skrb za nabavu zemljišta i dignuće župskog stana (župi Ramaop. A.I.) povjeri ocu Jeronimu Milasoviću Ramljaku, rodom iz sela Proslap-Nikolići na lijevoj obali Rame.”‘ Inače, fra Jeronim Milasović Ramljak bio je u dva navrata župnikom u Rami: od 1773-1775. i od 1781-

1789. godine a u rodnom Proslapu je umro 24. svibnja 1790. godine. O njegovoj je smrti fra Jeronim Vladić ostavio zanimljivu bilješku. ” … umre oko pola noći. U svem Proslapu samo je jedna onda turska kuća bila i to obitelj Mujkića stanujuća na protivnoj obali Rame, na onom istom mjes-tu, gdje je negda stajao župski stan. Ovi Turci po smrti o. Jeronima Milasa na jedan put ugledaju svu kapelu (župski stan) u vatri, ter odmah poleteu pomoć ali došav do kuće, više ne vide vatre, unišav pak u kuću, nađu sve ukućane tužne i rasplakane. Kada ih Turci upitaju za uzrok, odgovoreno im bude, da im je baš prije pol sata umro župnik, a Turci na to reknu “Borme je bio hevlija (svetac), dok je onolika svjetlost pala na kuću pri njegovoj smrti.” – Zakopan bude u seoskom groblju zvano: Nikolića groblje, a od tada prozvano Milasovo groblje u Nikolićima; njegov pak grob je i danas znamenit pod imenom: fra Jerkin grob.”

I 1768. godine u vrijeme popisa biskupa fra Mladena Bogdanovića u Proslapu su dvije kuće Milasovića: Ivanova i Pavina sa 7 odnosno 4 člana;u Tihaljini je već poznati Nikola Milasović ovog puta s 9-članom obitelji;u Čitluku pokraj Posušja obitavala je 10-člana obitelj Pave Milasovića i već nam poznati Vid Ramljak s još brojnijom, 26-članom obitelji; te je godine u Prologu pokraj Livna zabilježena i 4-člana obitelj Pave Ramljaka. Dakako, ova grana Ramljaka nije u krvnom srodstvu s Ramljacima iz Pologa pokraj Mostara, jer su oni, kao i Gagre, nastali od starog roda Vrljića iz Svetigore iznad Sovića pokraj Gruda. Oko godine 1750. neki Vrljići sele u Polog i mijenjaju dotadašnje prezime u Ramljak ili pak Gagro. Ramljaci u Dmiškoj krajini, na koje podsjeća i ime jednog sela, Ramljana, vjerojatno nisu u krvnom srodstvu s hercegovačkim Ramljacima. Seonički Ramljaci su doseljenici s posuškog područja.

Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.