DUVANJSKA PREZIMENA: Milićevići

objavljeno u: DUVANJSKA PREZIMENA | 0

Danas na duvanjskom području Milićevići žive na Buhovu (1 obitelj, 2 člana) i u Tomislavgradu (3, 11).

Mnoga hrvatska osobna imena imaju deminutivno-hipokritični nastavak -ić: Ivić=mali Ivo, Lukić=mali Luka, Pavić-mali Pavo, Milić=rnali Mile ili Milo, a od njih su dodavanjem nastavka -ević nastajala prezimena Ivić-ević, Lukić-ević, Pavić-evića i nama u ovom trenutku najzanimljivije Milić-ević.

Milićevića je tako mnogo i žive na toliko mjesta da se jedino neće pogriješiti ako se ustvrdi da im je starina zapadna Hercegovina.

Biskup je fra Pavo Dragićević 1741/42. godine zabilježio je u 15 obitelji 155 osoba s prezimenom Milićević u 10 mjesta na zapadnohercegovačkom području: u Vedašiću (1 obitelj, 11 članova), Rakitnu (4, 52),

Rastovači (1, 7), Vinjanima (1, 10), Gorici (1, 8), Posuškom Gracu (2, 25), Slipčićima (1, 10), na Kočerinu (1, 4), u Jasenici (1,10) i Ograđenilcu (2,4).

Biskup je fra Marijan Bogdanović 1768. godine morao uložiti mnogo više truda da bi popisao Milićeviće, jer riječ je o 14 obitelji i 123 osobe u 11 hercegovačkih naselja: u Rakitnu (1, 14), Rastovači (1, 9), Vinjanima (1, 2), Gornjoj Gorici (1, 4), Slipčićima (1,8), Ograđeniku (1, 19), Jasenici (2, 15), Borčancu (3, 29), Čitluku (1, 4), Dobriču (1, 9) i Bijači (1, 10).

Što se tiče Milićevića u Imotskoj i Cetinskoj krajini, vrijedni su spomena dvojica svećenika. Naime, 6. veljače 1755. godine u Makarsku stiže izaslanstvo župljana župe Lovreć-Opanci i traži od biskupa da im i dalje ostavi za župnika fra Grgu Milićevića. Franjevci su morali posegnuti 24. veljače i za žalbom Senatu Mletačke Republike, koji spor riješi u njihovu korist, pa od tada do danas franjevci pastoriziraju župu Lovreć-Opanci.

U jednom spisu u Franjevačkom samostanu u Sinju ostao je spomen o imenovanju don Antuna Milićevića iz Poljica za dužnost prokuratora toga samostana, a koju je on obavljao od 1770. do 1773. godine. Inače, Miličevići (razlika “Č” umjesto “Ć”) u Imotskoj krajini pravoslavne su vjeroispovijesti.

Današnji duvanjski Milićevići doseljenici su iz Ograđenika pokraj Čitluka, a na Buhovu (duvanjskom) imali su i imanje, gdje su preko ljeti obavljali ispašu vlastitih i još više ovaca svojih susjeda, koji su im za to davali dogovorenu naknadu. Prvi stalno nastanjeni Milićević na Buhovu je Jozo, pokojnog Jakova, rođen 1899. godine u Ograđeniku, a učinio je to nakon Drugog svjetskog rata.

 

Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.