DUVANJSKA PREZIMENA: Matići

DUVANJSKA PREZIMENA: Matići

objavljeno u: DUVANJSKA PREZIMENA | 0

Matići danas na duvanjskom području žive u Liskovači, Donjoj Grabovici (2 obitelji, 9 članova), Borčanima (45 obitelji), Tomislavgradu (4, 17) i Šujici (2, 2).

Matići nisu istog krvnog podrijetla i na temelju do sada poznatog, ima ih najmanje pet grana: sinjsko-buško blatska, imotska, zapadnohercegovačka, istočnohercegovačka i bosanska (jajačka).

Najstariji spomen o Matićima datiran je s 18. rujnom 1461. godine, kada je posljednji bosanski kralj hrvatske krvi i imena Stipan Tomašević uručio darovnicu svom stricu Radivoju, a jedan od svjedoka tog događaja bio je i vojvoda Ivaniš Matić.’ Doduše, u ovome slučaju Matić više znači Matin sin, negoli prezime u današnjem smislu.

Sinjsko-buškoblatsku granu Matića možemo pratiti od 1612. godine, kada se pripadnici tog roda pojavljuju u maticama dviju župa Zadarske nadbiskupije, Prernudi i Suhovarama. Na ovaj se pisani trag nadovezuje i obiteljska predaja Matića iz Liskovače da su im preci živjeli u Ravnim kotarima (Suhovare), odakle su preselili u Karakašicu pokraj Sinja (i danas tu ima Matića), zatim su preko Dicma stigli u Kamensko, najistočnije selo Sinjske krajine. Iz Kamenskog se Matići raseljavaju po buškoblatsko-livanjskorn području: najprije u Liskovaču, zatim u Bilopolje, selo na livanjskoj strani Buškog blata (prije 140 godina) te u Vidoše. Današnji Matići u Grborezima pokraj Livna doselili su iz Liskovače godine 1937., a isto se dogodilo i današnjim Matićima iz Donje Grabovice.’ Zanimljivo je spomenuti da “Matići u Vidošima kraj Livna nisu nikad bili kmeti za turske vlade kao ni Batinići i Mihaljevići, starosjedioci tog kraja.

Dakako, u sva ta migracijska kretanja moraju se uklopiti i Matići s ovog područja, zabilježeni u biskupskim popisima bosanskohercegovačkih Hrvata katolika u 18. stoljeću. Biskup fra Pavo Dragićević 1741/42. godine zatekao je u Vinici dvije Matića obitelji: Šimunovu i Lukinu s 11 odnosno 2 ukućanina; u Komoranima i Zagoričanima pokraj Livna također dvije obitelji: Ivanovu sa 7 i Antinu s 5 članova.

Biskup fra Marijan Bogdanović 1768. godine bilježi u Vržeralima pokraj Livna 9-članu obitelj Petra Matića, a u Borčanima 16-člano domaćinstvo Filipa Matića. Taj predak današnjih borčanskih Matića vjerojatno je doselio s buškoblatskog područja, iz Vinice na primjer, iako ne treba isključiti i Rastovaču pokraj Posušja. Naime, u Rastovači je Dragićević 1741/42. godine zabilježio tri obitelji s prezimenom Matić (Petar i dvojica Jura) s po 4 ukućanina, što je u tadašnjim prilikama moglo samo značiti nove ili pak tek doseljene obitelji.

U Rastovaču su Matići mogli stići iz Vinice, zatim iz Imotske krajine ili pak iz Crvenog Grma pokraj Ljubuškog, gdje je Dragićević zabilježio 10-članu obitelj Ivana Matića i 3-člano domaćinstvo udovice Ante Matić.

Uz već spomenute Matiće iz prvog biskupskog popisa (Rastovača i Crveni Grm), 1768. biskup fra Marijan Bogdanović bilježi sljedeće Matiće zapadnohercegovačke grane: u Vinjanima pokraj Posušja 17-člana obitelj Mate Matića; u Rastovači opet malobrojna obitelj, 3 člana, PetraMatića; u Sovićima pokraj Gruda dom ima Jakov Matić sa 6 ukućana u Crvenom Grmu živi Ivan Matić s 16-ukućana; u Veljacima pokraj Ljubuškog kuća je 6-člane obitelji Joze Matića; u RIstočnohercegovačka grana Matića nastala je od srednjovjekovnog

plemićkog roda Nikolića, iz koje potječu i humski knezovi Nikolići, zaduženi za prikupljanje poreza zvanog mogoriš, kojeg su od 9. Stoljeća Dubrovčani plaćali humsko-trebinjskoj vlasteli. Nikolića nasljednici u Dubljanima na Popov u polju su Matići, što potvrđuje pisani trag iz 1621. godine, kad je u Liscu iznad Slanog kršten Đuro Matić Nikolin iz Velje Međe, sela koje danas pripada hercegovačkoj općini Ravno. “Matići doseliše oko 1690. godine u Broćanac (ne onaj pokraj Posušja – op.A.I.), zadržavši imanje na Dubravici, dolaze i u Hutovo blato na jedno od Raičevih imanja. Matići u Mramoru su odionici od hutovskih Matića

Što se pak tiče imotske grane Matića, prvi poimenični spomenuti pripadnik tog roda je fra Mate Matić, župnik u Vrdolu (danas Župa Biokovska), koji je 1599. godine dobio od turskih vlasti ferman za gradnju župne crkve Svetog Mihovila.

Inače, dio imotskih Matića, primjerice u Prološcu, nastali su od roda Kraljevića. “Još 1818. nalazimo u Mrtvaru Matić Kraljević.” S jajačkom granom Matića prvi se put u ispravama susrećemo 1721. godine, kad knez Ivan Matić iz Jajca piše predstavku aktualnim turskim vlastima protiv otimanja katoličkih djevojaka.” U biskupskim popisima bosanskohercegovačkih Hrvata katolika u 18. stoljeću pripadnike roda Matića susrećemo na jajačkom, banjalučkom, kreševskom području i drugdje.

Iako su Matići pretežito katolici, ima ih i pravoslavne vjeroispovijesti. “Pravoslavnih Matića ima u Podgradini kod Glamoča. Kako Milojević (srpski etnograf-op.A.I.) ne spominje da imaju krsnu slavu, što inače nikad ne propušta, bit će da su još bili katolici. Inače, Jevto Dedijer (srpski etnograf s početka 20. stoljeća-op.A.I.) u svojoj “Hercegovini” (Dedijerovo djelo-op.A.I.) nalazi Matiće na mnogo mjesta (Aladinići, Trijebanj, Hrasno, Bjelojevići, Veljaci, Vitina, Svitava i Klepci), uvijek kao katolike.

Kupreški Matići, ukoliko znaju svoju starinu, potječu iz Dalmacije, iz Vrlike. Kraj je bunjevački i nije isključeno da oni vuku lozu od tih Bunjevaca. Govori to i predaja mrđebarskih Matića da je neki njihov predak, radi ženidbe s pravoslavnom djevojkom prešao na pravoslavlje.

 

Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.

Leave a Reply