DUVANJSKA GROBLJA

objavljeno u: NAŠA OGNJIŠTA I BAŠTINA | 0


(Sve što je bilo
zemlja sada prekriva.)
 
Na uzvisinama oko Polja
uramljena kamenom,
u ramu samoće,
u ramu strpljenja
(bez samoće i strpljenja mudrosti nema)
šute,
meditiraju,
kontempliraju…
 
Zaogrnuta tišinom,
s kojom tek katkad plač ljudski se druži,
da bi opet, ponovo,
uvijek iznova
prekrila ih ista tišina
kao crni udovički veo,
kao bijeli duvanjski snijeg…
 
Na uzvisinama oko Polja šute…
 
Šute, a pričaju,
šute, a govore:
Sve što je bilo i sve što će biti
crna zemlja jednom će prekriti.
 
 
Tekst: T.M.